KUMBJAZZ u Mariji Bistrici: Lijepa završnica jednog lijepog festivala

U prepunoj Hudekovoj bašči 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti održan je zadnji koncert ovogodišnjeg jazz festivala udruge Stav u Mariji Bistrici. Pred izuzetno raspoloženom publikom nastupio je izvrsni JM Jazz World Orchestra.

JM Jazz World Orchestra vodeći je svjetski međunarodni jazz orkestar mladih, sastavljen od oko 20 mladih profesionalaca iz više od 15 različitih zemalja, odabranih putem globalne godišnje audicije. Orkestar je u umjetničkom vodstvu Luisa Bonille, amerikanca kostarikanskog podrijetla, poznatog jazz trombonista, skladatelja, aranžera i glazbenog pedagoga.

U Mariji Bistrici svoje virtuozne izvedbe pokazali su: trombonisti Joseph Giordano (SAD), Connor Gentry (New Zealand), Bruno Nicola Tzinas (SAD), Will Morley (Australia), na rogu Bram Vanoverberghe (Belgija), trubači Alex Hong (SAD), Žan Cesar (Slovenija), Àlex Fernández Ponce (Španjolska), Juan Manuel Lagunes Vásquez (Meksiko), na klaviru Martin Lajtman (Hrvatska), na basu Hüseyin Eren Kutlu (Turska), na gitari Hanif Abdurrahman Aziz (Indonezija), na udaraljkama William Harry Garcia Rodriguez (Portoriko), saksofonisti Adam Zilberman (SAD), Anna Illiushyna (Ukrajina), Benjy Sandler (UK), Daniel Cohen (Kanada), Mikis Protopapadakis (Luxemburg) te vokali Angelina Kolobukhova (Bjelorusija), Elisabeth Kornhuber (Austrija / Njemačka).

Orkestar surađuje s nekim od najboljih dirigenata i solista na planeti, godišnje gostuje na turnejama i nastupa na prestižnim mjestima i jazz festivalima diljem Europe i svijeta. Samo ove godine je, osim na KUMBJAZZ festivalu u Mariji Bistrici nastupio na brojnim jazz festivalima i turističkim manifestacijama: u Grožnjanu (Festival Jazz is Back), Zadru (Večeri na Donatu), Dubrovniku (Dubrovačke ljetne igre), Tuzli (Akustikum), Trstu (festival More than Jazz) a turneja se nastavlja u Njemačkom Young Euro Classic festivalu u Berlinu.

U Hudekovoj bašči JM Jazz World Orchestra orkestar izveo je djela Matt Dennisa & Earl Brenta, Neal Finna, Brooks Bowmana, Sherisse Rogersa, Luis Bonilla i drugih poznatih jazz skladatelja.

U organizaciji ovogodišnjeg jazz festivala na kojem su, osim Jazz World Orchestra nastupili Zagrebački kvartet saksofona i Greenhill Club Big Band iz Udruge STAV zahvaljuju na pomoći donatorima, sponzorima i dobrotvorima, kao i vjernoj publici, ljubiteljima jazz glazbe bez koje sve ovo što radimo ne bi imalo smisla.

Iz Udruge STAV proslijedili su nam i intervju sa voditeljem Bonillom, koji je odradila članica Udruge Eva Kreber Pille.

LUIS BONILLA (umjetnički voditelj JM Jazz Word Orchestra, trpmbonist, skladatelj i pedagog)

EKP: Gospodine Bonilla, hvala Vam na izdvojenom vremenu. Iza vas je vrlo zahtjevan, svjetskim evergreenima, autorskim skladbama i njihovim jedinstvenim obradama obogaćen koncert. Sva mjesta u Hudekovoj bašči su popunjena. Uoči koncerta tražila se stolica više. Marija Bistrica i turisti koji borave u našem mjestu, vole jazz.

LB: Definitivno, jazz i općenito glazba je univerzalan jezik komunikacije. Jazz posebno, zato što je kreativan i dopušta pojedincu da se energično izrazi, ali i kreativno, vješto improvizira. Prema tome, vrlo lako možemo upoznati pojedinca – talentiranog izvođača i možemo vidjet ne samo kako dobro svira kao pojedinac, već i koliko doprinosi ansamblu kao cjelini.

EKP: Tijekom koncerta spomenuli ste 200-tinjak bivših i sadašnjih članova Orkestra koji su i nakon desetak godina još uvijek u kontaktu. Svi kontinuirano surađuju i pomažu si. Je li to svojstveno mlađim generacijama? Je li to uistinu uistinu moguće? Ipak, izvan Orkestra, oni su si konkurencija.

LB: Zapravo je u potpunosti moguće. Jedna od stvari koju pokušavamo u korist vrhunskih mladih glazbenika razvijati je cijeli ciklus dodatnog obrazovanja koje postaje dodana vrijednost vrhunskom glazbeniku . Tako je nekadašnji član JM Jazz World Orchestra, mladi glazbenik pod imenom Ori Jacobsonn, (rođen u Tell Avivu, a živi u Berlinu), saksofonist i skladatelj ostvario san svakog mladog glazbenika, svirao je uz dobitnicu Grammyja Esperanzu Spalding, Terri Lyne Carrington, Susana Baca i nastupao na svjetski poznatim pozornicama poput North Sea Jazz Festival, Montreux Jazz Festival, Beacon Theater and Agganis Arenu. Ori trenutno vodi vlastiti Ori Jacobson Quartet i svira u Doug Weiss Quartetu, Luis Bonilla Quintetu, Àbasé and Hillel Salem Quintetu i može ponuditi vrhunski glazbeni opus. No… Da se vratimo na ono bitno. Ori Jacobson je prošao kroz cijeli sustav vrhunskog glazbenog obrazovanja. Bio je polaznik jazz akademije u Grožnjanu, a zatim je prošao audiciju i postao član JM Jazz World Orchestra, gdje svojim znanjem, vještinama, talentom i stvaralaštvom nekoliko godina doprinosi radu na sebi i Orkestru kao cjelini. Koju godinu kasnije, postaje profesionalac. Surađuje s vrhunskim glazbenim imenima, a prošloga ljeta postao jedan od jazz mentora i učitelja za mlade (učenike/studente) koje potičemo i želimo vidjeti kako prolaze kroz sustav i izgraditi ga. Ori Jacobson je na svom glazbenom putu napravio jako dobar posao i prekrasan je, samoodrživi glazbeni projekt.

EKP: Općenito se smatra kako je glazba u različitim regijama, narodima, geografskim područjima, na različitim kontinentima drugačije melodioznosti, ima drugačiju dinamiku, zvuk. Vrijedi li to i za jazz?... ili je jazz svugdje u svijetu isti, univerzalni glazbeni jezik, esperanto razumljiv svojoj niši, gdje god ona bila?

LB: Ja osobno vidim jazz kao neku vrstu aplikacije, specijalizirani program koji umjetnički oblikuje, obogaćuje, oživljava glazbu i čini ju energičnijom, vitalnijom, osuvremenjenom, funkcionalnom za potrebe čovjeka i vremena u kojem se blagodati glazbe stvaraju i doživljaji oživljavaju u prozračnijem ambijentu, u glazbeniku koji svojom izvedbom komunicira jasnoću, glazbenu širinu i sve to na novoj, višoj komunikacijskoj razini. Svi mi postepeno rastemo, učimo o glazbi i preispitujemo vlastite mogućnosti, mogućnosti instrumenta i tek nakon toga, kroz klasične metode, kako bi naučili dobro svirati u kontekstu svog vremena iščitavamo, obogaćujemo glazbu i spajamo sve tehničke aspekte glazbe. Kod jazza je možda najdragocjenija mogućnost prezentiranja širine manipulacije harmonijom i ritmom… sinergija je to pojedinačnih improvizacija koje pronalaze najbolji mogući elokventan obrazac ovog načina glazbene komunikacije i usvojenih propozicija. Zato mislim da je jazz jako unikatan, od pojedinca do pojedinca, od narod

EKP: U Mariji Bistrici u sklopu jazz festivala KUMB, čiji je organizator Udruga STAV, JM Jazz World Orchestra i Vi osobno, prvi put nastupate. Kakvi su Vam dojmovi sada, nakon koncerta? Ima li prostora za nastavak suradnje?

LB: Da, definitivno se moramo vratiti ponovno i provesti malo više vremena ovdje u Mariji Bistrici, u predivnom, kontinentalnom dijelu sjeverne Hrvatske. 

EKP: Kakvo je Vaše mišljenje o publici, ali i o hrvatskom jazz glazbeniku Martinu Lajtmanu, članu Vašeg Orkestra? Je li s našim mlađim naraštajima hrvatska glazba dio svijeta, dio svjetskog jazza?

LB: Hrvatska je predivna zemlja. A jazz u Hrvatskoj dobiva novu dimenziju zahvaljujući Dubravki Dujmović Kušan i njenom suprugu Zoranu. Zahvaljujući upravo njihovoj preporuci i izvrsnom organizatoru, Udruzi STAV, publika i JM Jazz World Orchestra dobili su priliku povezati se i otvoriti putove novim mogućnostima u korist Marije Bistrice, ali i u korist mladih glazbenika našeg ansambla. Svakako je poseban doživljaj kada nastupate u rodnoj zemlji od nekog našeg mladog glazbenika. Emocije su tada faktor koji stvara dodatnu glazbenu čaroliju. 

O Martinu Lajtmanu mogu reći samo riječi pohvale.

Poznajem ga četiri godine. Obzirom da sam jedan od redovitih predavača u Grazu na Fakultetu gdje je Martin redoviti student klavira na jazz odjelu KUG-a kod Olafa Polziehna, nema dvojbe da njegov talent i upornost, ali i energija koju prenosi kroz glazbu pišu vrlo duboku, jedinstvenu i prepoznatljivu priču. Nedavno sam upoznao i Martinovog oca, također glazbenika i…cijenim ljude koji ljubav prema glazbi prenose na svoju djecu. Ljubav koja se otkriva u obiteljskom okruženju, vrlo je snažna, ona nas pokreće, ohrabruje i čini otpornima na neizbježne životne prepreke.

EKP: I za kraj, riječ dvije o Vama. Bez dvojbe, osobno imate vrlo važnu ulogu u profesionalnom razvoju mladih glazbenika iz cijeloga svijeta. Ispred njih, Vi ste u isto vrijeme njihov mentor, ali i komunikacijski kanal koji svojom snažnom ekspresijom publici približava, naglašava ili pokretima interpretira pojedine instrumentalne uloge. Publika ima fokus na glazbi, ali priču im pričate i Vi na sebi svojstven način.

LB: Imate pravo. Moja prva uloga je uloga svirača, performera koji svira trombon, no u ovoj specifičnoj situaciji moj instrument je orkestar. Iako je puno toga već napisano za mnoge orkestre, ja sam napisao puno toga što još nije viđeno, drugačije, ovako kako se ispisuje životna energija koja nam nedostaje upravo sada. Zapravo, postajem u isto vrijeme fluidan, prohodan most između publike i orkestra ispod kojeg struji čista uzajamna potreba za doživljajima koje potiču glazba i ugoda, emocije koje osjećate u pozitivnom okruženju. Što više entuzijazma osjeća publika, to više volje, oduševljenja, polet, ushit i zanos osjeća svaki glazbenik. Marija Bistrica gradi takve mostove. Predivno je biti dio te fluidne jazz priče. Uistinu se veselim novom susretu s publikom u vašem prelijepom mjestu.