Zvjezdani trenuci popularne umirovljene zagorske profesorice
Rođena Krapinčanka, Marija Lamot, umirovljena je gimnazijska profesorica filozofije i sociologije , mnogima draga i znana, koja je radni vijek 2022. završila kao „noćna ptica odletjela u tišinu“. Stih je to iz čitatelju otužne pjesme „Odlazak“ , jedne od sedamdesetak objavljenih u njezinoj devetoj zbirci „Vrata koja ne znam otvoriti“ , objavljenoj u biblioteci Mala zvona i uz financijsku potporu Krapinsko-zagorske županije.
Samozatajna je poetesa iza koje je osam zbirki pjesama i književna nagrada „Vesna Parun“ za 2019. godinu i koja je svojim stihovljem (često refleksivno ispjevanim) osvojila ne samo zagorsku pjesničku scenu na kojoj nije usputna prolaznost.
Predstavljanjem njezine najnovije zbirke Općinska knjižnica i čitaonica Sveti Križ Začretje 15. listopada u Muzeju Žitnica obilježila je početak ovogodišnjega Mjeseca hrvatske knjige.
Zbirku pjesnikinje vlasnice „zrcala začuđena suncem“ i koja „neprestano stvarima mijenjam imena“…predstavili su književnici i književni kritičari Irena Matijašević i Davor Šalat, a emocijama ispunjenu večer obogatila je glazbenica, pjesnikinja i etnologinja međimurskih korijena Lidija Bajuk. Stihove pjesnikinje Lamot kazivala je Helena Knezić, a nisu izostale ni riječi zahvale općinskoga načelnika Marka Kosa.
Valja naglasiti kako su pjesme Marije Lamot uvrštene među 70-tak suvremenih hrvatskih pjesnika Panoramu der zeitgenössischen kroatischen Lyrik. Pjesnikinja je koja „nastoji očuvati tišinu prije izlaska sunca“, kojoj „pogled zastaje u prozirnosti vode što miluje žuto tijelo irisa“ i stihovima ukazuje na starenje „ispraćamo drage s kućnog praga, čekamo da budemo ispraćeni“.
-„Vrata koja ne znam otvoriti“ dobro je odabran naslov, jer je riječ o onim zadnjim vratima, pred kojima smo svi nijemi – naglasila je Irena Matijašević.
-Privodim objavljivanje, ne pisanje, poezije kraju. Možda će još jedna deseta zbirka zaokružiti moje pisanje, a možda i neće- spomenula je u riječima zahvale publici i organizatoru pjesnikinja Marija Lamot čije su odjeknule i sljedeće riječi : “Svojim poetskim habitusom čitav život pokušavam slijediti Rilkea, čuti, zapisati, njegov šum s onu stranu zida… otvoriti ta vrata … Naviknemo se na otvorena, ali sve više na mnoga zatvorena vrata “.
