Prethodna kolumna

Za dušu, za spomenek: Spomenki pri goreće svieće

Ove se dane po grobljiča po cieljem Svietu špancieraju ljudi i obhajaju svoju dragu pokojnu familjiju, pajdaše, alji i one teri su njim doteknulji životne putece i ostavilji traga

Ove se dane po grobljiča po cieljem Svietu špancieraju ljudi i obhajaju svoju dragu pokojnu familjiju, pajdaše, alji i one teri su njim doteknulji životne putece i ostavilji traga. Pod hojkami sake felje, pod ledinami, šaremi rožicami ilji pak pod kameni, spokojne spiju oni teri več z nami ne deljiju ovozemaljske življenje. Našlji su mir h senjami z tere se več ne zbudi. Životni puteci imaju konec tam gde ga živuči postaviju, bilje po pokonjikove želje ilji pak želje familjije.

Bljižiju se cajti Sesveti i Dušni dan, gda se od vajkada ljudi katoljičke vere spomeneju svoje pokojne. Kak se mienja življenje ljudi, tak se i mienjaju šege oko sake svetke, tak i toga. One kaj je morti vredneše, kaj se tiče pokonjike je te kaj se, h denešnju dobu, čez ciele ljete porihtava zadnja stanica ljudi, a ne same oko svetka Sesveti. One kaj baš i nie ljiepe je te kaj se ljudi več put pri rihtanju po groblju zapozabiju gde su je, pak se dozavaju, larmaju i spominaju na glas kaj čase kaj na grobljiče ni ne paše.

Prie se pak vučilje, da ščem prejdeš ljesu tera ide na groblje, moralje je prestati sake larmanje i vihrenjuvanje. Ljudi su se spominjalji, alji po stiha. Tak su poštuvalji večne senje pokojne duši. Grobeki su se rihtalji i cinfralji, kak je gdoj najbolje mogel i znal. Skupe i žmehke spomenike nie bilje. Nekteri grobeki su imelji vekše drvene ilji željiezne križe, alji največ ljudi bilje je pod kupčekem zemljice tera se pred Sesvetami rahljila, kopala i cinfrala. Cinfralje se z drugačku zemljicu, črljenu, črnu ilji pak žutem pieskem po vrhu kaj je zgledalje malje drugač nek prie. Po rube grobeke metalji su se diviji kostanji, sesvečke rožice, miehnj i kamenjčeki. Na same Sesvete popoldan doneslji su se, doma spleteni, venčeki, obesilji na križ i hvužgale dvie- tri svečice. Pri grobeku se ostalje stati se dok bi bila gotova meša i blagoslof grobljiča tere je obavil župnik.

Ne same da se je rihtalje grobljiče za svetek, nek se rihtala i hiža k tomu godu. Ribale su se prsnice, podi, klupi i vrata. Preslačile su se i parile hadre kaj bi se na tie dan bilje čiste. Rihtala se je i bolša košta.Sesvete bez pečene guske, race, purana i mljince, pečene gibenice ne bi bila kak spada. Fina košta jiela se za obed na Sesvete i večru gda se vrnule z grobljiča. K večere bi došla familjija z druga mesta pak se pri košte spomenulje sie pokonjike i njihove življenje na tere su se zmisljilji.

Sesvete su bile i svetek teri je značil konec hodenja pastire na pašu z blagem. Dani su kratki hu tem cajtu, pak se same jemput na dan išlje na pašu. Sesvete su bile zadnji dan paše. Pastiri su sobu nosilji flašičičku pijače za splaknuti grlje, fugu kruha i živinsku bocu. Z takvu koštu skončalji su hodenje na pašu, pak su pastiri i balage bilji h miru do prtuljeti.

Kak su poslji po zemlje bilji gotovi, ljudi su imelji več cajta za pajdašuvanje, hofiranje, snubočenje i reklje se da je na Sesvete na grobljiču bil prvi zbir. Te ja značilje da su se puce i dečki nagledavalji i „zacajhalji“ jedni druge. Dečki su z namigavanjem dalji puce znak da mu se dobada. Če bi mu odmegnula, značilje je da trieba krenuti k njenje hiže, za kratki cajt, na snuboke.

Denes, nie več pastire, namigavanje je zaostala ofiracija i več nišče za nju ne mari.

One kaj se več rietke diela, alji stariejši nigdar ne pozabiju, na Sesvete h večer, prie nek se ide spat, na stolu se ostavi kupičička z vodu i z vinčekem. Naj se najde kak okrepa dušicam, tere po veruvanju ljudi, na tie svetek dojdu poluknuti svoju živuču familjiju.

I dok bu na miljijun i miljijun svečic i lampuše svietljile po grobljiča po cieljem Svietu, saki se bu zmisljil svojuga draguga pokonjuga. Zmisljil se i h misljima zafaljil za su radost, dobrotu, grde i ljiepe cajte teri su bilji h skupnomu življenju. Trag suze, prigrnjena h duše živučih, nek ne peče. Nek bu biser teruga su nam daruvalji onie teri su nam cinfralji življenje. Triebame ga čuvati i navieke, a posebne hu ove dane, pri goreče svieče moljiti i zahvaljiti Bogu na bogatstvu teru nam daje biser h naša nadra.

Facebook