U tjednu međunarodnog sajma knjiga „Interliber“ koji se održao na zagrebačkom Velesajmu u više je TV emisija spominjan(ij)a knjiga. Talk show „Peti dan“ tako nije propustio komentirati da je još jedan bivši američki predsjednik, George Bush „napisao“ knjigu, na 500 stranica, i da je ona u prvom tjednu prodaje dobila titulu druge najprodavanije nakon Clintona. Pitanje je samo hoće li se toliko i čitati, ili će mnogima, pogotovo u SAD-u služiti samo da popuni policu.

Po nazivu jedne davne knjige poezije „Goethe u samoposluživanju“ vidjeli smo odličan prilog Josipe Krajinović o vikend šopingmaniji. Naravno, sve povodom otvaranja novog Arena centra koji je čak i blagoslovio visokopozicionirani svećenik, iako je sve nadmašio Todorić koji je za promociju Konzuma doveo „Onura i Šeherezadu“. Slaven Letica posebno se iskazao u reakcijama na prilog, on mrzi šoping, za njega su šoping molovi američki izum, iako su stariji istočnjački bazari, šoping centri u RH su po njemu zakašnjeli, monstruozni, odvoze hrpe automobila na periferije, a prazne središta gradova. Teško se u ovome ne složiti s Leticom kad je točno opisana situacija u Zagrebu, a tek ostaje za vidjeti može li ovaj trend preokrenuti Horvatinčićev objekt jednom kad bude otvoren. Ili će biti veći broj onih koji će šoping u Varšavskoj bojkotirati – iz principa!

Naravno da je i „Pola ure kulture“ imalo dosta priloga o knjigama, a još veća pohvala kad je ujedno riječ i o aktualnoj gospodarsko – političkoj temi. Gordan Nuhanović izvrsno je uz vožnju sa zagrebačkim taksistom spojio priču o nekoliko knjiga inspiriranih taksijem, a glavna je ona egipatskog pisca Halida al Hamissija o kairskim taksistima (u Egiptu ih ima 80 tisuća!). Ruski pisac Gajto Gazdanov ima roman „Noćni putevi“ o taksiranju u Parizu, a britanka Anna Davis knjigu „Taxi“, o Londonu. Dolaskom konkurencije starim taksistima u Zagreb možda i neki domaći autor smjesti većinu radnje svog djela u taksi, a dotad je zanimljiv odgovor taksista na pitanje prevozi li pisce – rjeđe, jer ne radi po noći, ali kad je radio – bilo ih je, „u raznim stanjima“!

Na ova stanja idealno se nadovezao prilog (i song) o već četiri desetljeća mjuzikla „Jalta Jalta“. U 600 izvedbi predstavu je vidjelo više od pola milijuna gledatelja, kako procjenjuje redatelj Vlado Štefančić, a autor Alfi Kabiljo (uz Milana Grgića) – da su ga gledale već četiri generacije. Dražen Ilinčić se (sa vrlo solidnim pjevanjem) uz Renatu Sabljak podsjetio stihova iz mjuzikla, taman za Martinje: „viski, votka, džin – nam je naj!“ Emisija „Pola ure kulture“ nekako najčešće strada zbog posebnih prilika – nedavno je nije bilo zbog specijalne emisije o zakonu o HRT-u, a u četvrtak, 18.11. ne ide zbog obljetnice pada Vukovara, već je ponovo gledamo tek 25. studenog.

I dok Knjaz i dalje sa svojim strancima uspješno jezdi bespućima hrvatske turističke zbiljnosti (i mi smo dočekali da se Rus snalazi u Hrvatskom zagorju – od Bednje do Zlatar Bistrice, iako nama votka nije naj), natjecateljice emisije „Hrvatski Top Model“ bile su u Milanu, mjestu odakle bi, da to zbilja žele, svaka od njih morala započeti karijeru. I što se dogodi – da neke otvoreno iskažu da im je zlo i da im Milano nije „legao“. Ma da, kajgod – i onda se dogodi da iz emisije ispadne ona koja je od početka grizla i „dizala“ sve ostale – Mada! No, ulozi su veliki i svaka sitnica će odlučivati o tome dobiva li natjecateljica (ostalo ih je samo pet: Rafaela, Andrea, Anđela, Ela i Nikolina) na kraju famoznu „sliku“ ili ne. I hoće li Vanju Rupenu zagrliti sa smiješkom ili u suzama! A sreću ili tugu utopiti u – votki?