Rukometašima za osvojeno peto mjesto na Svjetskom prvenstvu ipak ne možemo reći: „sjedni, pet“, jer peto mjesto nije objektivni doseg naših. No, ne trebamo se ni zanositi, slično bi se osjećali i da smo izgubili u polufinalu – realno onakve Francuze i Dance teško da bi i uz našu najbolju igru mogli pobijediti, čak da su golmani bili na nivou. Šteta da Danci nisu uspjeli dobiti Francuze u finalu, a rijetko je koji navijač naših plakao u porazu Šveđana koji su na svom terenu izgubili treće mjesto od Španjolaca!

Zato sve ljubitelje sporta i dalje zaluđuje fenomenalni Ivica Kostelić, a veseli i spoznaja da sazrijeva i Natko Zrnčić Dim (valjda više neće padati na spustevima), te da Šamšal i Široki sve češće mogu završiti u bodovima, makar i (samo) u kombinaciji, gdje je Ivek već osvojio mali kristalni Globus, koji mu se smiješi i u slalomu, no najvažniji mu je ipak onaj u ukupnom poretku svih disciplina. A još ga možda 2-3 trke dijele od potvrde titule! Senzacija je da dobijemo četiri skijaša u bodovima jedne trke, sve alpske nacije (ne samo Janezi) sigurno pucaju od muke i ljubomore! I vjerojatno se mole da se ne obistini vic koji kola ovih dana – da se spoje Ivica Kostelić i Blanka Vlašić, dobili bi prvaka i u skijaškim skokovima! I komentator Bruno Kovačević zna ponekad imati svijetle trenutke i zbilja se s njim može reći: „Ja mislim da već Svindal zna „Lijepu našu“ napamet!“

TV serija „Laži mi“ („Lie to me“) sve više fascinira i Tim Roth odličan je za glavnu ulogu. Čudi da još nema odjeka u našim medijima, da se jave slični stručnjaci za mimiku lica tijela i glasa pa da na domaćim primjerima pokažu sličnost običnih ljudi i poznatih osoba u laganju. Vjerojatno nećemo još dugo čekati.

Donekle slična rasprava povela se u „Petom danu“, o retorici hrvatskih političara, a voditeljica Milana Vuković - Runjić ustvrdila je da je retorika sve što imaju budući da do svojih obećanja - ne drže. Zanimljiva je bila kraća rasprava o skandalu i polemici koja se razvila o izjavi Velimira Viskovića u „Vijencu“ da Jergović simpatizira Dražu Mihajlovića, a sam Visković je, kao stalni studijski član emisije ovdje ipak bio u prednosti, no sve nije dugo trajalo, samo je uzgred spomenuo da EPH vodi rat protiv njega.

Optimističnije je bilo spomenuti da nam dolazi kineska godina zeca, koja znači godinu obilja. To je bio kao uvod u komentiranje knjige kineske spisateljice o odgoju djeteta, koja opisuje ultrastrogi tretman koji upotrebljava većina Kineza. Slaven Letica zagovara liberalniji pristup po pedagogu Spocku, tako je i sam „podizao djecu“. Zvonko Maković složio se da je to degutantna knjiga, da djeca takvu majku sigurno mrze, a Visković je zaključio da to više liči na dresuru nego na odgoj! Iako bi se dalo raspraviti i o Letičinoj tezi da bi djeca (po Spocku?) trebala spavati na trbuhu (da im ne izrastu „debele balkanske glave“)?

Afričke su glave uzavrele, nakon Tunisa i u Egiptu ljudi ustaju protiv diktatorske vlasti – gore zgrade oko muzeja u Kairu, dio muzeja je opljačkan (i tamo to nisu zvali „Noć muzeja“ – koja je kod nas upet izvrsno uspjela, s više od 300 000 posjetitelja). Kairo valjda ipak neće biti Bagdad – gdje su nepovratno nestale mnoge mezopotamske umjetnine, ili Afganistan gdje su talibani srušili najveće kipove Bude na svijetu! Pitanje je samo koja je zemlja sljedeća, i hoće li ljudi nakon nove vlasti s vremenom - žaliti za starom? Priča već dosta puta ispričana… a reprize slijede?