„ NAKON  KRATKE  I TEŠKE  BOLESTI“
„ NAKON  DUGE  I  TEŠKE...“
„ IZNENADA“

Osim ovog ne postoji ništa drugo. Sve smrti na svijetu stanu u ove sintagme. Čudno je to. Toliki misterij oko prestanka života, toliki egzaltacije, tolika umjetnost inspirirana smrću, a osmrtnice sve to svedu na crni okvir uz tri riječi pred kojima zastaneš, zamisliš se, pa  produžiš korak... Ovaj je umro  „nakon duge i teške bolesti“. Onaj „nakon kratke i teške“ Osim ovoga može se umrijeti od infarkta, ili recimo u prometnoj nesreći i to će biti iznenadna smrt.. I to je to. Nema više. Hrvati do danas nisu našli načina da dodatno pojasne zašto je netko umro,a nije da nisu pokušavali . Jedan od najčešćih pokušaja da se opiše neobjašnjivo sažet je u prošlotjednoj  Večernjakovoj naslovnici:

POSLJEDNJA  BITKA

„Helga Vlahović izgubila je posljednju bitku“ Takvim opisom smrti u nedostatku inspiracije najčešće se koriste  novinari,a ta rečenica u stvari vrijeđa preminulu. Na neki način oduzima joj dostojanstvo. Ispada da se Helga borila i da ju je netko pobijedio. Ostavlja dojam da je pokojnica poražena. Helga Vlahović  ničim nije poražena, ona je jednostavno umrla. Činjenica da si živio život vrijedan poštovanja isključuje mogućnost bilo kakvog poraza na kraju. 

Stavljati smrt u kontekst natjecanja suludo je i glupo, jer ako primijenimo tu logiku znamo da smrt uvijek pobjeđuje. A ako znamo da smrt dolazi i da će se sasvim izvjesno dogoditi isto tako bi trebali znati da je ona već pobijedila u trenutku rođenja i nema potrebe to posebno isticati kada nekome stane srce. Nikakve bitke tu nisu izgubljene, dogodilo se neminovno i one tri uvodne rečenice sasvim su dovoljne ako već o pokojniku nemamo što pametnije za reći.

POSLJEDNJI  POZDRAV

A onaj koji je zasigurno još dosta toga imao pametnoga za reći otišao je prije desetak dana. 19. siječnja počeo je osjećati mučninu, a 17. veljače je umro. Nakon kratke i teške bolesti. Malo prije odlaska sms-om mu se javio prijatelj ( inače čovjek koji boluje od kronične depresije)  i izjavio mu je nešto lijepo. Njihova konverzacija izgledala je ovako:
PRIJATELJ: dragi moj kumpanjo, samo da znaš da ću te voljeti i kad odeš
BOLESNIK:  ti si moj brat
PRIJATELJ: topli brat?
BOLESNIK: ne jebem depresivce

Nepuna 24 sata nakon izmjene sms poruka Milorad Bibić Mosor je otišao. Neporažen.