Prošlo Valentinovo, došao fašnik. Dobro, mi stariji se ne veselimo fašniku kao djeca koja se taj dan pretvaraju u zanosne vile, svemoguće superjunake, razne životinje i ličnosti. Iako na fašnik maske nose djeca, mi odrasli puno se češće maskiramo i kamufliramo ono što doista jesmo.

Svaka uloga koju u društvu igramo zahtjeva drugu masku. Kada smo na poslu imamo jednu masku, ozbiljnu, poslovnu, službenu, kad smo s prijateljima na lice stavljamo veselu masku, masku koja se raduje i smije. Kad smo kod kuće maska potpuno olabavi, no i dalje ne pada. Kada pada? Pada onda kad smo sami sa sobom.

Kad primjerice, ležimo u krevetu nakon napornog dana i preispitujemo svoje postupke te analiziramo događaje koji su nam se dogodili proteklog dana. Maska pada i onda kada smo potpuno opušteni s ljudima koje volimo, kada smo bezbrižni i sretni. No nisu maske nužno loše jer logično je i sasvim legitimno da svaki društveni položaj zahtjeva određenu formu ponašanja, određenu masku.

Loše su samo one maske koje prikrivaju stvarnu osobnost ljudi. Loše su one maske koje stavljamo da bismo zavarali okolinu i da ne bi dopustili ljudima koji nas vole da dopru do nas. Loše su one maske koje neki ljudi stavljaju da bi nekome činili loše. Često nam se puta u životu dogodi da se prevarimo u nekome. Dogodi nam se da ga smatramo boljom osobom, prijateljem, a kada dođe do nekog problema zabije nam 'nož u leđa', ne brine za nas ili prema nama bude loš.

Sigurna sam da vam se barem nekoliko puta u životu dogodilo da vas netko razočara, da ste ga smatrali boljom osobom, ali taj je netko samo imao masku kojom vas je prevario. No, s takvim se ljudima ne treba zamarati. Svaka maska jednom padne. I svatko jednom pokaže pravo lice. U trenutku kada pravo lice dođe na svjetlo dana, tada vas ljudi neće procjenjivati i poštivati na temelji maski i glume nego na temelju onoga što zaista jeste.

Zato nema smisla glumiti, nema smisla pokušavati biti nešto što niste jer ljudi koji vas vole i koji vas dobro poznaju, voljet će vas i poštivati baš onakve kakvi jeste. Jasno je da bi svatko od nas nešto na sebi htio promijeniti, svi bismo htjeli biti savršeni, pametni, zgodni, zabavni... No ako razmislimo na trenutak shvatit ćemo da bi svijet bio dosadan da smo svi jednaki, da smo svi savršeni..

Ljepota svijeta je u pravo u raznolikosti koju nam pruža i koje nam nudi da iskoristimo. Biti različit nije loše, nije zabranjeno. Razlike nas čine jedinstvenima, a dobro srce nas čini čovjekom.