Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

'Ja se neću mješati...'

Nasilje u obitelji, nažalost, danas je česta pojava. Često se i ne prijavljuje. A često susjedi sve čuju i ne reagiraju. Ne zovu policiju, ne misle na djecu koja žive s nasilnikom. Prijaviti se može nekog i anonimno. Anonimno se može pozvati policiju i pomoći nekome. A najvažnije je pomoći nekome ako možete.

Prošlog su mi tjedna za oko 'zapale' dvije vijesti. Krenimo redom. Obje su vijesti vezane uz djecu. Prva je da roditelji djecu nisu pustili u školu jer u razred s njima ide nasilan dječak. Roditelji su se odlučili na takav korak jer nadležne institucije nisu reagirali na njihove apele da im se djeca zaštite.

Nevjerojatna su svjedočanstva više od desetak roditelja koji su rekli kako je mali nasilnik djecu lupao u glavu, ritao nogama, stiskao ih uza zid školskim klupama... Zvuči nepojmljivo da dječak od jedanaest godina u sebi krije toliku količinu nasilja. A najgore od svega je što dječakov otac tvrdi kako je njegovo dijete žrtva nasilja. I samo je dijete u razgovoru s jednim pedagogom reklo kako mu je mama rekla da se ne tuče, no tata mu je dao punu podršku. Što reći o takvim roditeljima? Ne samo da klincu treba stručna pomoć da ne bi izrastao u nasilnika spremnog na puno teže zločine, nego pomoć treba i njegovom ocu koji očito dijete svojim izjavama i postupcima ne vodi na pravi put.

Druga vijest koja me je još više šokirala jest iz našeg Zagorja. Maloljetnu djevojčicu zlostavljali su dvojica muškaraca i to u poznijim godinama. Mamili su je slatkišima, sokovima, bonovima za mobitel... Agonija je za djevojčicu trajala mjesecima, a roditelji nisu ništa primijetili.

Ne osuđujem nikoga, osim te dvojice muškaraca koji su počinili to gnjusno djelo i za koje nemam nikakav komentar osim onog da se nadam da će godine i godine provesti u zatvoru, ali kako roditelji nisu ništa, ali ništa primijetili? Ne vjerujem da djevojčica nije pokazivala nikakve znakove poput potištenosti, nevoljnosti, zabrinutosti. Ne vjerujem da roditelji nisu primijetili da djevojčicu priča s nekim na telefon i da nekome odlazi. Ipak, nakon čudnog djevojčičinog ponašanja roditelji su je ipak odveli psihologu koji je otkrio stravične detalje.

Čitam u novinama, susjedi su se raspričali, kažu, primijetili su nešto, kako roditelji nisu. E pa ja se pitam zašto onda susjedi nisu reagirali? Gledali su da se nešto čudno događa, a samo su gledali. A valjda smo mi ljudi takvi pa se nećemo miješati u tuđe poslove pa makar se radi o velikoj nesreći i velikoj strahoti.

Nasilje u obitelji, nažalost, danas je česta pojava. Često se i ne prijavljuje. A često susjedi sve čuju i ne reagiraju. Ne zovu policiju, ne misle na djecu koja žive s nasilnikom. Prijaviti se može nekog i anonimno. Anonimno se može pozvati policiju i pomoći nekome. A najvažnije je pomoći nekome ako možete.

Facebook