Po završetku ljeta, potkraj rujna, hraščinska baka Ivka ne bi bila previše vesela jer se bližio mjesec koji joj nešto nije bio prirastao srcu. Naime, nije voljela listopad jer je to mjesec koji ju je podsjećao na stvari ne odveć drage „zlatnoj“ generaciji.

- Veli se da vu desetomu mesecu stari ljudi otajaju. Gda z drva list opada, otajaju starci: oni šteri su se dodošli kak i sviječa i oni betežni terijiem je pametnejše da ih Buog k sebe zeme. Same nišči neče iti, makar i vu nebe do zadnjega pouziva. Jer zname da se nišči nije vrnul natrag z onuga svijieta - govorila je starica. Listopad je vrijeme kad se bere repa i kukuruz. Što je o tome pripovijedala baka.

- Vu desetomu mesecu dobre je kuruzu pobrati prve dva tjedne jer pri kraju meseca zna snijieg zavejati. Stari su znali reči da ake kuruza ima debeli kaput i ak se teške lupi, duga bu i jake mrzla zima. Pune je ljudi Boga presile da bu 10. mesec lijiepi i da si se posprave kak treba, jer bu onda zima kak spada. A gda je listupad muokri i mrzel, vu siječnju bu sunce sjale kak na Vuzem. I muhe se budu zbudile. Tuo nije zdrave vrijeme, štere preladu zove jer se ljudi slečeju i zabiju da je zima. A onda duojde veljača i stisne dvajst ispod ništice tak da zajec svoju mamicu išče - rekla bi baka. Starica je znala savjetovati što se radi od repe koja se ovaj mjesec sprema.

- Od kisijiele repe z grahom, ne trebam ni govoriti. Neštere gazdarice ju ribaju i kiseliju za šalatu. A ak je nešči betežen na sinuse i jake prelajen, vu črne se repe zbuši luknja i nutre se med zalieje. Sok šteri zide s takve repe dobre je uzimati sake jutre po jednu žličicu. Tuo je prava medicina - sugerirala bi baka Ivka.