Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

FEMINIST RESISTANCE: DOBRO DOŠLI U HRVATSKU

Piše: Tajana Broz
Ne znam točno čija je kletva Dabogda živio u zanimljiva vremena , ali njezina lokalizirana verzija m

Ne znam točno čija je kletva Dabogda živio u zanimljiva vremena , ali njezina lokalizirana verzija mogla bi glasiti Dabogda živio u Hrvatskoj . Uistinu je fascinantno koliko malo obraza imaju naši tzv. moćnici. Danas su me razveselila dva takva moćnika.

Tko kaže da muškarci ne koriste rodiljni dopust?

Jedan od problema koji žene imaju u pristupu tržištu rada je nemogućnost usklađivanja privatnog i profesionalnog života, odnosno zahvaljujući rodnim ulogama koje podrazumijevaju da će žene biti te koje će skrbiti o djeci, starijima, kući, blagu, polju, i svemu što možete zamisliti, a ubraja se u neplaćeni rad; poslodavci nisu skloni zapošljavati žene. Kada ih i zaposle, one su u prosjeku 15% manje plaćene od muškaraca, a ta razlika se i povećava što je viša pozicija i bolje plaćeni posao.

Da bi se nekako omogućilo ženama da budu konkurentnije na tržištu rada, društvo bi trebalo omogućiti institucije koje će pomoći ženama, ili u pravednom svijetu bismo rekli obiteljima. Tu spadaju jaslice, dvosmjesnki vrtići, dnevni boravci u školama, domovi i dnevni centri za starije i slično. No jedna od zapravo ključnih mjera treba biti afirmacija očinstva i uloge muškaraca u obitelji, odnosno da muškarci preuzmu jedan od ona tri ugla kuće koja žene nose na svojim leđima, a da ih pritom nikakvi Gradonačelnici i ini ne nazivaju šonjama. Jedan od mehanizama je i omogućavanje rodiljnog dopusta za očeve.

Do sada su to očevi slabo koristili, dijelom zbog Šonjo-efekta, dijelom jer su u pravilu oni ti koji u obitelji bolje zarađuju, a dijelom jer Pravi-Muškarci-To-Ne-Rade-Zato-Imaju-Žene. Zahvaljujući jednoj od rijetkih suvislih odluka drIvine Vlade, od prošle godine su delimitirane rodiljne naknade za prvih 6 mjeseci što znači da osoba na rodiljnom dopustu (a to mogu biti oba roditelja 45 dana nakon poroda) prima od države naknadu u iznosu prosječne plaće 6 mjeseci prije uzimanja dopusta. I sve je to u teoriji i normalnim zemljama super zamišljeno i bilo bi vrlo pohvalno. Ali, u zemlji popout naše, sa moćnicima poput naših dešavaju se sljedeće stvari:

Slobodan Ljubičić je pravo da nakon raskida ugovora o radu primi 100.000 kuna otpremnine zamijenio za tri mjeseca produženja radnog odnosa, a u tom roku je aktivirao rodiljni dopust na koji ima pravo s obzirom da mu je nevjenčana supruga Ines Krmpot rodila blizance.


Tako je Ljubičić siguran da će mu nekadašnja plaća predsjednika Uprave Holdinga u iznosu od 22.000 kuna neto na račun stizati još najmanje pet mjeseci i to na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Prema zakonu majka nakon poroda mora obavezno iskoristiti 42 dana, a tada na rodiljni dopust može ići otac što je upravo učinio i Ljubičić.Prvih šest mjeseci od prošle godine osoba na rodiljnom dopustu ostvaruje naknadu u visini svoje pune plaće.

S obzirom da Ljubičiću nakon povratka s rodiljnog dopusta, koji završava 17. svibnja preostaje još mjesec dana otkaznog roka, kao zaposlenik Holdinga Ljubičić će dočekati i izbore i novog ili starog gradonačelnika, pa i moguću odluku da se ponovo smije politički angažirati u Gradu Zagrebu.


I dok pošteni radni narod zbraja zadnje lipe da bi platio dopunsko zdravstveno osiguranje koje nam je drIvina Vlada velikodušno poklonila za Božić, on ima obraza na temelju rodiljnog dopusta uzimati 22 000 kuna mjesečno iz državne blagajne. Ima obraza na temelju kvalitetne mjere koja služi postizanju ravnopravnog društva štititi svoju pozadinu od otkaza. Dobrodošli u Hrvatsku, zemlju u kojoj svaka šuša nađe rupu u zakonu.

Tko se to tamo crveni?

Jedna od tema predizborne kampanje 2007.-e bila je uvođenje poreza na kapitalnu dobit koju je predložio SDP-ov Ljubo. Poanta tog poreza je bila da, kao što država uzima od svake krvavo zarađene radničke lipe, uzme svoj dio i od menadžera i menadžerčića u finim autekima koji zarađuju na čistom obrtaju kapitala, bez da su si ručice zaprljali.

Normalan svijet bi to nazvao pravednom preraspodjelom bogatstva, a u Hrvatskoj je skoro izbila kapitalistička seljačka buna. Predvodila ju je naravno The Zajednica i drIvo. Imali su čak i one plavo crvene plakate na kojima su govorili da su oni PROTIV novih poreza (pri čemu se na dijelu plakata bezočno lagali navodeći da će SDP uvesti poreze koje nikada nitko iz SDP-a nije predložio).

Za izbore 2003.-e su također The Zajednica i drIvo dijelili uokolo jamstvene kartice garantirajući smanjenje PDV-a na 20%.





A, da bi potpredsjednik Poli u emisiji Hrvatskog radija izjavio Ja čak mislim da mi dugoročno moramo razmišljati možda o promjeni PDV-a na više . I sada, šok i nevjerica. Pa neće valjda The Zajednica i drIvo iznevjeriti svoja obećanja!? Dobrodošli u Hrvatsku, zemlju u kojoj je nacionalni sport skakanje samom sebi u usta.

Facebook