FENOMENALNA  KRIZMANIĆKA
PONEDJELJAK 9.7.
Sjedim s Mirjanom Krizmanić. Objašnjava mi kako joj je lijepo u starosti. Ja sam stara kaže ona, ali nikada u životu nije mi bilo ljepše nego sada. Radim što hoću, idem gdje hoću, uživam u najboljim knjigama na svijetu. Pitam je, kako se nosi s tegobama, a ona odgovara da je u starosti najvažnije ne sažalijevati samog sebe. Naravno da moja životna dob nosi težu pokretljivost, raznorazne boli, odlazak najboljih prijatelja, ali sve to na može me natjerati na malodušnost. Štoviše, sram me je priznati, ali ja trenutno u životu uživam ko prasica, zaključuje Krizmanićka.

IVO ANDRIĆ SPASITELJ
UTORAK 10.7.      
Krizmanićka je vedra osoba, ja nisam. Mene raduje da čitam Andrića koji kaže ovo „kao dva nejednaka kamena osjećam u utrobi strah od minulog dana i neizvjesnost sutražnjeg. Sve je zamršeno, nesigurno i nejasno, a sve se može desiti. Čak i dobro. Ali sada nije dobro. Sada treba leći bez utjehe, bez izgleda na rješenje i smirenje, ali s kukavnom nadom da će rješenje doći. Drugim riječima, da ćemo u noćašnjem snu malo umrijeti. Jer smrt rješava sve.“
Paradoksalno, ali istinito, čitajući ovakve rečenice vraća mi se vjera u život. Lijepo je nemati  ekskluzivno pravo na tjeskobu.

DAVITELJ
SRIJEDA 11.7.
Postoji osoba koju moram susresti tu i tamo. Jednostavno je ne mogu izbjeći, a od njezina društva nema velike koristi niti velike mudrosti. Moglo bi se reći da je boravak s takvom osobom traćenje vremena. Sretneš je i onda te davi osobnim problemima, a što je najgore ima prokletu naviku da me ogromnim ručerdama svaki put žestoko potapše po leđima pa mi na trenutak ponestane daha.

MAŠTA
ČETVRTAK 12.7.
Skoro svaki dan odlazim na službenu stranicu www.grossglockner.at i gledam kakvo je vrijeme u tom dijelu svijeta. U 8. mjesecu s prijateljima idem u Alpe i dok doznajem kakvo je vrijeme zamišljam kako se motorom vozim zavojitom alpskom cestom. Ako bih morao spominjati veća zadovoljstava u životu bila bi to imaginacija putovanja na kojima još nisam bio. Na motoru, blizu asfalta, u ljetnom danu po cesti s koje pucaju vidici na romantične zimske pejzaše. Ko na nekoj fototapeti u slastičarnici malog provincijskog grada.

ZAKON O UMJETNOJ OPLODNJI
PETAK 13.7.
HDZ-ovci tvrde da je novi zakon o umjetnoj oplodnji veća tragedija od Jasenovca i Bleiburga.
U svojoj metaforičkoj dosjetljivosti vjerojatno im nije palo na pamet da ga usporede s Vukovarom i Škabrnjom jer to bi bilo uvredljivo za žrtve ,za njihove obitelji, za njihovo potomstvo. Lakše je omalovažiti one koji više nemaju nikoga nego one čija je rodbina još vrlo živa. S druge strane ne mogu se uspoređivati poklani ljudi i uništeni zametci. Zašto je uopće potrebno upozoravati na to? Čime se hrane ti  HDZ-ovci, s kog izvora vodu piju?

ZRĆE
SUBOTA 14.7.
Svaki dan na svim portalima u svim novinama Zrće. Uglavnom gole djevojke. Izvijaju se mokre od vode, njih stotine. Bez ičega, napadaju sa svih strana. Meni je to neumjereno. Moguće da sam star. Ko može tolko jebat?

HRT
NEDJELJA 15.7.
Svojedobno sam odbio prijedlog da budem urednik Informativnog programa HRT-a. Kolko vidim nova urednica je Sanja Mikleušević Pavić. Rijetko pošteno biće. Morat će se zamjeriti mnogima. Onima koji već godinama sramote firmu s ekrana i onima koji jednostavno ne znaju raditi ovaj posao, a ima ih dosta. Ja za takvo što nisam imao hrabrosti,al u Sanju vjerujem!