U Zlatar Bistrici je održana 17. Skupština Kluba liječenih alkoholičara 'Kotač'. Klub je osnovan 1. travnja 2002. godine od kada neprekidno radi, s prvim voditeljicama Nadom Fulir i Marijom Tišljar. Sastanci se održavaju svakog utorka u stalnom terminu, a na skupštini je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica Marija Kurtanjek Balić uručila 10 diploma za apstinenciju članovima.

Kroz klub je tijekom godina prošlo 116 liječenih alkoholičara i isto toliko članova obitelji. Klub je za javnost zatvoren, zbog delikatnosti iznošenja raznih osobnih činjenica iz života polaznika te zbog samih tehnika terapije. Kako navodi Vesna Pavleković, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Zlatar, u sklopu kojeg Klub djeluje, s liječenim se alkoholičarima radi po uputi bolnica Vrapče, Jankomir i Sestre Milosrdnice. Nudi se dugoročna psihosocijalna pomoć udruge Crvenog križa javnozdravstvenom problemu i vođeni proces suzbijanja bolesti alkoholizma, reintegracije i resocijalizacije liječenih alkoholičara. - Problem konzumacije alkohola je u ovoj sredini sveprisutan i svakodnevan, alkohol se konzumira u svim životnim situacijama i prilikama. Pije se neovisno o dobu dana ili noći, mjestu boravka, društvu i uvjetima. Maloljetnici također mogu kupiti alkohol unatoč velikom otporu i trudu zajednice, ali i zapriječenim visokim kaznama. Posebno uznemirava činjenica da su vikendom prepuni parkovi odbačenih i razbijenih boca od alkoholnih pića. Trud svih institucija je uzaludan ako zakaže obitelj, potreban je čvrst i nepokolebljiv otpor prema alkoholu – ističe Vesna Pavleković.

U klubu se s liječenim alkoholičarima, osobama u problemu i mladima radi individualno i grupno, potpuno u skladu s usvojenim i stručnim preporukama. Pri ulasku u dvoranu se vrši alkotestiranje, i radi mogućnosti pohađanja, ali i same sigurnosti u radu. Polaznici dolaze obavezno sa pratnjom iz obitelji, najčešće supružnikom. Ovjeravaju se članske iskaznice, mjeri se tlak i šećer, razgovara o zdravstvenom stanju. Polaznici predaju voditeljici novu dokumentaciju iz bolnice, a zatim se obrađuju teme iz obiteljskog života u čemu sudjeluju svi prisutni. Osnažuju se svi odnosi kroz razne tehnike potpore. Svi prisutni moraju u svojoj grupi govoriti o problemima u obitelji, problemima na radnom mjestu, problemima u zajednici. Na skupštini se dodjeljuju i diplome za apstinenciju. - Zadovoljni smo ovim radom, rezultatima i zahvalom zajednice. Naročito su zahvalne obitelji koje su opstale, izdržale i kojima je spašeno i zdravlje i egzistencija i radno mjesto. Unatoč velikom angažmanu i trudu te stalnoj financijskoj neizvjesnosti, potpora zajednice nije adekvatna. Ovo je velik posao sa bolesnim ljudima, ljudima u problemu i ljudima na rubu, a spašavanje zdravlja i života čovjeka, uvijek mora biti u prednosti pred svakim oblikom javne intervencije u zajednici – dodaje Vesna Pavleković.