Dok mnogi danas zapuštaju svoje voćnjake, trnace, njive i vinograde, jer u tome ne vide profit, a i za bavljenje poljoprivredom imaju sve manje vremena, Stjepan Hren iz Vučaka u Donjoj Stubici radi upravo suprotno. Osim trnaca sa starim sortama voća koje je naslijedio, kupio ih je još nekoliko, kako bi ih uređivao i u njima njegovao i sadio starinske voćke.

Na hektar i pol zemljišta na četiri lokacije, Stjepan svake godine bere jabuke, šljive, kruške, trešnje, breskve, marelice, višnje i mušmule. Zajedno s orasima, ima oko 300 voćki. Puno je posla oko toga, no Stjepan kaže kako mu to pričinjava veliko zadovoljstvo. – Oko stare domovine bilo je sve zapušteno, rasli su bagremi, koprive i divlje kupine. U tom su dijelu sela stari umrli, a mlađi su se odselili i napravili kuće uz glavnu cestu, ko i mi. Pokupovao sam parcele od nasljednika oko naše domovine i tu sad imamo voćnjake. Uglavnom, spašavam sve sorte koje sam kao dijete vidio – ispričao nam je Stjepan, nositelj obiteljsko – poljoprivrednog gospodarstva. Prve je voćke posadio prije 40 godina i tako je došao na hektar i pol zemlje. – Dok smo bili djeca, tata je imal veliki voćnjak i sve je bilo puno tih starinskih sorti, to je nasljeđe ostalo meni i u meni. Od starinskih sorti nalazil sam 'divljake', cijepil ih i posadil. Plemke bi donesel i iz okolnih mjesta, gde god bi videl jabuku koja mi se dopada – kaže Stjepan, kojem u ovom hobiju pomaže obitelj. Trnace je potrebno uređivati i kositi, da bi voćke bile rodne. Dok za jabuke ova godina nigdje nije bila rodna, u zaselku u Vučaku Stjepan je morao podupirati grane.

Kod njega rezidbe nema, ali ni špricanja. Svo je voće ekološko, a voćke gnoji isključivo kompostom. – Zato su jabuke ovakve neugledne, imaju mrlje po sebi. Ali su zato ekološke i jako ukusne. Za pomoć u košnji nabavili smo ovce – kaže. Njegova supruga Zlatica, koja mu u svemu pomaže uz punicu, sina, snahu, kćer, zeta i unučad, otkrila nam je kako od voća prave i kompote i pekmeze, a svi ih rado jedu svježe te u štrudlama i kolačima. Ove je godine prvi puta sudjelovao na Županijskoj izložbi starih sorti u Donjoj Stubici, na nagovor Marije Krušelj iz organizacije, koja se oduševila njegovim starim trnacima i voljom i ljubavlju prema njegovanju starih sorti. I Stjepan se složio da ovaj hobi, koji radi uz posao, nije nimalo profitabilan. No, on u tome uživa jer to voli odmalena. – To mi je u genima. A i žal mi je da kupujem špricano voće za familiju, kad možemo imati sve doma. Kaj svježe ne pojedemo, preradimo u sok i jabučni ocat. Beremo jabuke svakih deset dana da imamo friški sok. Lani smo 140 litara soka pasterizirali u staklene flaše, a jabučnog octa imali smo preko 1000 litara – ispričao je Stjepan. Do sada prodaju nije oglašavao, no, kaže, ne bi bilo loše kad bi uspio prodati barem ocat, kako sav taj urod oko kojega se toliko trudi ne bi propao.