Ovog će se petka za 21 – godišnjeg Ivana Zucala koji boluje od teškog oblika cerebralne paralize održati humanitarna predstava koju će odigrati Dramska sekcija ŠKD-a sv. Petar Brezno i to u Domu kulture u Krapinskim Toplicama u 19 sati. Ulaz je slobodan, a skupljat će se dobrovoljni prilozi za Ivana kako bi mogao platiti i dodatne terapije kojim bi ojačao mišiće. Ivana Zucala i baku Jele koji žive kao podstanari u Krapinskim Toplicama poznaju svi. Ljudi su to koji vam odmah osvoje srca, a u Zagorje su se iz Dubrovnika doselili prije nepune tri godine upravo radi Ivana koji hoda na terapije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.

 – Ivan je imao prometnu nesreću kada je majka s njim bila trudna sedam mjeseci. Rođen je carskim rezom, a zbog posljedica prometne nesreće i zbog previše vode u mozgu, ostao je paraliziran. On se rodio ko normalno dijete, imao je 3300 grama i 52 centimetra, no ostavljen je 24 sata na promatranju. Na Goljaku su mi rekli da neće hodati ili govoriti, a kad su mi na Rebru rekli da ima tešku cerebralnu paralizu, ja sam se onesvijestila – priča baka Jele koja sama brine o svom unuku. Majka ga je ostavila kada je imao 4,5 godina i preudala se i ne pita od tada za njega, otac je otišao krivim putem u pakao droge. Od kad je gospođi Jeli umro muž, sama brine o unuku. – Ja i muž preuzeli smo skrbništvo nad njime. Moj Ivan nije mogao ništa sam. Ni jesti, ni piti, dok nije došao ovdje u Krapinske Toplice. Sada on može sam jesti, piti, počeo je pisati… Ode sam u kafić, naruči si sok, ode u slastičarnu na sladoled. Ode na poštu, banku, apoteku. Sam hoda na terapije. Jako je napredovao, a došao je kao biljka. Sam hoda po bazenu. Ovdje ga svi vole. Doktori, sestre, ma svi…  Ne mogu vam opisati kako su nas ljudi ovdje prihvatili. Zagorci su jako dragi ljudi. Drugačiji mentalitet nego kod nas u Dubrovniku. Dole gledaju na Ivana, kao jadan u kolicima, što s njim. Ovdje on ima prijatelje, druži se. Uživa, ovdje lijepo mu je – priča baka Jele, što potvrđuje i sam Ivan.

 – Ovdje je jako lijepo. More ne volim, više zelenilo i brege i zagorska hrana mi je fina. Rado bi si kupio mali stan, da se mogu oženiti – ispričao je Ivan, koji se u Zagorju već udomaćio, pa nema ništa protiv da ga zovu Ivek. Sve ga zanima, a otvorio si je i Facebook. Ivan je pametan mladi dečko koji ima interese kao i svaki mladić njegovih godina, samo što ga bolest u nekim stvarima prijeći. Ali volje i dobrog duha mu nedostaje, a svojom pričom i upornošću osvojio je ljude. Baka ima skromnu mirovinu i socijalnu pomoć, a Ivan više ne dobiva 2.400 kuna koje je dobivao od osiguranja kao odštetu.  Prestao je tu svotu dobivati prije dva mjeseca. Trebaju im novci kako bi Ivani mogli platiti dodatne privatne terapije, kako bi možda i prohodao. – Ja bi bila najsretnija baka na svijetu. Hvala svima koji brinite o mom Ivanu i volite ga – zaključila je baka.

 Ako želite pomoći Ivanu i hrabroj baki dođi na humanitarnu predstavu u petak,7. lipnja u Dom kulture u Krapinske Toplice, skupljaju se dobrovoljni prilozi, a isto tako možete pomoći uplatama na broj računa HR8223900013213311866