Svrha okruglog stola je predstaviti dobre prakse i rad različitih organizacija i institucija koje se bave prevencijom rodno uvjetovanog nasilja među mladima.

Okrugli stol povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održat će se 30. studeni 2012. godine, Zabok (Zelena dvorana), 10-12 sati

Okrugli stol organizira se u okviru programa SOS telefon za žene žrtve nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji koji provodi CESI u suradnji s Krapinsko-zagorskom županijom – Povjerenstvom za ravnopravnost spolova, a čiji je cilj utjecati na smanjenje rodno uvjetovanog nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji kroz pružanje direktne podrške ženama žrtvama nasilja i senzibiliziranje javnosti za problem nasilja nad ženama.

Na okruglom stolu govore:
•Sanja Cesar, izvršna direktorica CESI
•Nataša Bijelić, stručna suradnica i istraživačica u CESI
•Dunja Horvat, pravnica u Obiteljskom centru KZŽ
•Andreja Jurić, policijska službenica za prevenciju u PU KZŽ
•Ivana Radanović, predsjednica Savjeta mladih KZŽ i predsjednica Mreže udruga Zagor
•Ljubica Gorički, voditeljica Županijskog stručnog vijeća za preventivne programe

O PROBLEMU RODNO UVJETOVANOG NASILJA MEĐU MLADIMA

CESI je u dva navrata, 2004. i 2006. godine  proveo istraživanja nasilja u adolescentskim vezama, prva takva istraživanja u RH ali i u regiji. Istraživanja su pokazala da većina mladih u dobi od 16 do 19 godina već ima iskustvo veze i mnogi smatraju da je nasilje u vezama ozbiljan problem među adolescentima/adolescenticama.

Otprilike trećina mladih druži se s vršnjačkom grupom u kojoj se nalaze i osobe u nasilnoj vezi, a svaka peta mlada osoba izjavila je da direktno poznaje neku/nekoga u nasilnoj vezi.  S obzirom na vlastita iskustva, više od dvije trećine mladih izjavilo je da je doživjelo da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponašala, a nešto manje od polovice ispitanika/ispitanica izjavilo je da se u vezi barem jednom agresivno ponašalo prema partneru/partnerici.

Uočeni obrasci ukazuju na najveću prisutnost nasilnih ponašanja kojima se nastoji dominirati i kontrolirati osobu u vezi – npr. izrazita ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene. Seksualno nasilje i fizička agresija u vezama mladih prisutni su u manjem obimu. Djevojke su, u odnosu na mladiće, sklonije doživljavati i činiti emocionalne/psihološke oblike zlostavljanja, dok mladići više koriste oblike seksualnog zlostavljanja prema osobi s kojom su u vezi.

Mladići, također, više zastupaju tradicionalne i seksističke stavove o rodnim ulogama, kao i stavove koji opravdavaju upotrebu nasilja u određenim situacijama, te su skloniji ne prepoznavati određena ponašanja kao zlostavljanje. Posljedice doživljenog nasilja kod djevojaka su znatno negativnije i ozbiljnije. Kod djevojaka, doživljeno nasilno ponašanje u vezi u znatno većoj mjeri rezultira osjećajima povrijeđenosti, tuge, nesigurnosti, nelagode, straha, srama i krivnje. Mladići u znatno većoj mjeri nakon doživljenog zlostavljanja u vezi ostaju neuznemireni, ravnodušni, te izjavljuju da im je nasilna situacija bila smiješna.

Strah, sram, neosviještenost, nepovjerenje, te nedostatak relevantnih informacija i resursa razlozi su zbog kojih mladi problem nasilja u vezi uglavnom nastoje riješiti sami. Otprilike tri četvrtine učenica i učenika izjavilo je da u njihovim školama ne postoje programi i aktivnosti koje se bave prevencijom nasilja u adolescentskim vezama.

Izuzetno je važno raditi s mladima na prevenciji rodno uvjetovanog nasilja budući da je to razdoblje u kojem se stupa u prve emocionalne i seksualne veze ali također doba kasne adolescencije je i period u kojem se usvaja obrazac počinitelj nasilja/žrtva što pokazuju brojna istraživanja ali i iskustva stručnjaka/inja koji rade s nasilnicima.