Rijetki su Zlatarščani koji znaju tko je Anka Horvat, čije ime nosi ulica što vodi prema Domu zdravlja. Premda je njezino ime ušlo u povijest hrvatske glazbe, jer bila je i prva hrvatska Tosca 1911. godine, prerano je na Anku pala sjena zaborava.

Zahvaljujući umirovljenoj zagrebačkoj profesorici književnosti Željki Potočki, rođenoj Zlatarščanki djevojačkoga prezimena Valenčak, Anka je dobila trajni spomen u obliku monografske knjige jednostavno nazvane „Anka Horvat“. Predstavljena je u petak, u zlatarskoj Gradskoj knjižnici, u organizaciji Udruge „Miljenko Mlakar“. Na knjizi je prof. Potočki radila nekoliko godina, skupljajući po kazališnim i drugim arhivima materijale o mezzosopranistici iz zlatarske plemenitaške obitelji Pisačić. Po Ankinome ocu Franji jedna zlatarska ulica također nosi ime, ona što vodi pokraj kuće pl. Rauera, koja se nedavno, pod teretom godina, urušila. O povijesnom okviru u kojem je stvarala Anka Horvat, koja je u današnjem zagrebačkom HNK debitirala 1909. godine ulogom Bizetove Carmem, govorila je urednica Davorka Foretić. Anka je bila i primadona Dvorske opere u Dresdenu.

Gostovala je i u drugim uglednim europskim opernim kućama. Publiku je s njezinim glazbenim postignućima upoznala operna umjetnica Kristina Beck – Kukavčić, a ulomke iz knjige čitala je Renata Minđak. Autorica Željka Potočki prisjetila se ideje o pisanju knjige i puta do njezina tiskanja. U glazbenom dodatku pijanistica Eva Kirchmayer - Bilić pratila je na glasoviru mladu mezzosopranisticu Josipu Fajdetić. Pozornost publike privukao je i izloženi lik Carmen, što ga je Božena Slunjski napravila od osam kilograma paljenje žice i darovala Željki Potočki koja je svojom knjigom otela zaboravu vrijedno ime hrvatske glazbene kulture.