U svom prvom ovogodišnjem izdanju, naš regionalni tiskani tjednik Zagorski list, ovog je tjedna, već po tradiciji, donio intervju sa županom Krapinsko - zagorske županije, Željkom Kolarom.

Navedeni intervju u nastavku prenosimo u cijelosti.

ZL: Ono što je nekako najsvježije, a što je postalo na neki način i nacionalna politička tema u zadnjim mjesecima 2025. godine, je slučaj solarnih elektrana i izvlaštenja vlasnika zemljišta. Dojam u većem dijelu zagorske javnosti je da se Ministarstvo i Županija uglavnom bave time da jedni druge optužuju tko je kriv zašto je do toga uopće došlo, a da se ne radi ništa konkretno na rješavanju problema kojeg sada imamo. Što se i da li se nešto poduzima da se problem trajno riješi i koji je vaš osobni stav o svemu tome?

Kolar: Kao prvo, niste u pravu da je to politička tema. Za mene to nije politička tema, iako je neki pokušavaju pretvoriti u političku temu. Jedino ste u pravu kad kažete da imamo problem koji treba riješiti i on se rješava. Niste u pravu da se ne rješava. Dakle, od trenutka kad su počela izvlaštenja, sukladno postojećem zakonu i lokacijskim dozvolama koje je izdao županijski upravni odjel, pokušalo se to nametnuti kao političku temu, ali, ponavljam, to nije politička tema. Upravni predmet, koji je po zakonu u nadležnosti potpisivanja resornog pročelnika, ne može biti politička tema. Uzrok što je to postala politička i nacionalna tema je pitanje donošenja tri zakona, zbog kojih se je pokušao napraviti balans između dvije strane, na način da se pokušala iskoristiti ova tema da se javnosti predstavi teza da smo svi isti, da svi mislimo isto ili da svi, ne daj Bože, radimo isto. A to jednostavno nije točno. Znači, 2021. godine su izdane lokacijske dozvole za Zabok 1 i 2. Nitko tome nije pridavao apsolutno nikakvu pažnju. Procedura obavještavanja ljudi i dobivanja suglasnosti javno-upravnih tijela je prošla kao i kod svakog drugog predmeta. To se isto dogodilo i 2022. godine za Zabok 3, 4 i 5 te Pregradu 1 i 2. I najiskrenije, ja tada nisam imao pojma da su izdane lokacijske dozvole. Zašto? Zato što to nije moj posao. I resorna pročelnica s kojom sam razgovarao je rekla da se čak nije ni konzultirala s kolegom oko izdavanja tih lokacijskih dozvola jer je za njih to bio rutinski, svakodnevni posao. Do mene je to došlo onog dana kad je počelo pozivanje ljudi oko dogovora, odnosno oko izbora procjenitelja zemljišta, što je početak svakog postupka izvlaštenja. I nakon svega što se poslije dogodilo, zatražio sam pismeno očitovanje svoje resorne pročelnice, koja u trenutku izdavanja dozvola nije bila pročelnica, ali je osobno izdavala lokacijsku dozvolu. I ona me je na sedam stranica pisanog teksta, citirajući sve zakone, uvjeravala, a uvjerava me i dan-danas, da je lokacijske dozvole izdala sukladno svim zakonskim propisima koji su tada vrijedili. Dakle, stigao joj je predmet, zahtjev za izdavanje lokacijskih dozvola od strane privatnog poduzetnika, koji je imao u dvije mape idejni projekt, u kojem je potencijalnu investiciju uskladio s prostornim planom. Imao je od HEP-a suglasnost da ima omogućenu distribuciju i imao je dokument da ne treba raditi studiju utjecaja na okoliš, a taj dokument je potvrdilo resorno ministarstvo. I ta tri dokumenta, uz sve ostale suglasnosti javno-upravnih tijela, su bila dovoljna tadašnjoj referentici i referentu u Zaboku da izdaju lokacijske dozvole…

ZL: Ali puno se priča i o energetskoj suglasnosti, koja, navodno, nije postojala…

Kolar: Priča o energetskoj suglasnosti se pojavila sad nedavno, dakle, 2025. godine, kad je to došlo kao tema u Saboru zbog ova tri Bačićeva zakona i onda se potegnulo to pitanje. Moje pitanje prema resornoj pročelnici je bilo jednostavno: je li potencijalni investitor trebao ili nije trebao imati tu suglasnost. Ona je jasno i decidirano rekla da nije trebao imati, da se u tom trenutku lokacijska dozvola mogla izdati bez toga, dakle, uz mogućnost da se energetska suglasnost dobije kasnije. I nakon toga je uslijedila čitava ova priča, potpisivanje peticija, podnošenje ustavne tužbe i uzimanje Ministarstva kao drugostepenog organa za nadzor lokacijskih dozvola. I mi smo dobili očitovanje Ministarstva, nakon što je Ministarstvo imalo lokacijske dozvole kod sebe 48 dana. Da je to takva win-win situacija, vjerojatno bi im trebalo pet ili sedam dana, a ne 48 dana. Nakon toga sam ja dao resornoj pročelnici rok od osam dana da se očituje na navode resornog Ministarstva, koje je onda ona ponovno pobila i ostala je pri svojem tumačenju zakona. Ja sam s ostatkom naše pravne službe zatražio i vanjsku pomoć, dakle, profesora s fakulteta i odvjetničkog tima, da raščlanimo tu situaciju jer činjenica jest da resorno ministarstvo nije zadnja distanca. Zadnja distanca je Upravni sud. I imate na desetke primjera gdje je taj sud srušio odluku resornog ministarstva. Također, tražio sam i da se pismeno očituje Ministarstvo gospodarstva, čiji je dokument energetska suglasnost, odnosno energetsko odobrenje. Dakle, tražio sam da se oni očituju je li u tom vremenskom periodu trebalo ili nije trebalo imati taj dokument. S time da ono što me je iznenadilo, da u onom nedavnom dopisu Ministarstva prostornoga uređenja piše da do dana pisanja tog dopisa Ministarstvo nema saznanja da je potencijalni investitor uopće zatražio energetsko odobrenje, a da takva saznanja nema niti Ministarstvo gospodarstva. A taj potencijalni privatni investitor je u listopadu 2023. godine dobio energetsko odobrenje od Ministarstva gospodarstva za Zabok 1 i 2. Znači, Ministarstvo nam sada piše da investitor uopće nije podnio zahtjev, a istina je da mu je Ministarstvo gospodarstva izdalo energetsko odobrenje prije više od dvije godine.

ZL: Pa ako je sve to tako, onda nismo u krivu kad kažemo da je to postalo sad političko pitanje…

Kolar: Ali to ne smije biti političko pitanje. Zašto? Zato jer zakon mora biti jednak za sve i mi smo ga dužni provoditi, slagali s tim zakonom ili ne. I to sam već rekao, ako mene pitate kao saborskog zastupnika, čiji je mandat u mirovanju jer obnašam dužnost župana, kao saborski zastupnik nikad ne bih digao ruku za takav zakon. I ako hoćemo to politizirati, SDP je bio protiv tog zakona. HDZ ga je donio. Nije Županija donijela niti zakon da se elektrane mogu „razbiti“ na manje elektrane da izbjegnete studiju utjecaja na okoliš. To je isto napravilo resorno ministarstvo, kao i niz drugih stvari. No, ono što je meni ključno jest: jesmo li izdali lokacijske dozvole po zakonu ili nismo. Ako Upravni sud utvrdi da nismo, onda će oni koji su to radili snositi posljedice sukladno Zakonu o radu, Zakonu o javnim službenicima i namještenicima i svemu onome što je sastavni dio toga, a ja ću, naravno, snositi političku odgovornost. Ali ne mogu snositi odgovornost za pisanje dozvole ili akta za kojeg po zakonu nisam nadležan. A to se cijelo vrijeme kroz ovu priču htjelo nametnuti, kao da sam ja izdao dozvole, iako je svima jasno da ja nemam ovlasti potpisati niti lokacijske, niti građevinske, niti uporabne dozvole, kao što nemam niti ovlasti da ih stavim van snage. No, da zaključim, trebamo doći do zadnje distance da se utvrdi jesu li lokacijske dozvole izdane sukladno zakonu ili nisu, a nakon toga, ako nisu, kroz pravni postupak treba dovesti do toga da se ne dogodi ni jedno izvlaštenje. Podsjećam, nakon što je zatražena kontrola drugostupanjskog organa, zaustavljeni su svi postupci izvlaštenja. I dok se sve ne razriješi do kraja, po tim predmetima se neće raditi.

ZL: A što ako se utvrdi da je sve bilo u skladu sa zakonom? Što onda?

Kolar: Ja sam već rekao da, ako se resorno ministarstvo čudilo da je takav zakon uopće donesen, da privatna osoba za privatni interes može izvlastiti privatne vlasnike zemljišta, ja sam odmah javno pozvao resorno ministarstvo da već sljedeći dan stave taj zakon van snage. I ako je to vladajućoj većini neprihvatljivo, kao model, sve je u njihovim rukama. Izmjena zakona po brzom postupku.

ZL: Ali je rečeno da se lokacijske dozvole ne mogu poništiti retroaktivno…

Kolar: Oni mogu poništiti zakon. Nakon lokacijskih dozvola dolaze građevinske dozvole. Oni mogu ukinuti mogućnost da možete elektrane dijeliti na manje pa da se moraju raditi studije utjecaja na okoliš. No, ja ne bih htio ulaziti u te priče jer imamo dvije stranke u postupku. A ja ne smijem zauzimati strane. Rekao sam svoj stav, da ja nikad ne bih digao ruku za to i da to nikad ne bih dozvolio, ali ja ne mogu biti neodgovoran kao ovi političari opće prakse, koji nemaju nikakve odgovornosti za izvršnu vlast i koji mogu pričati što god žele i kojima se zbog toga neće ništa dogoditi. Ja ne mogu, jer ja moram štiti instituciju Krapinsko-zagorske županije. Jer tu postoje mogućnosti i sudskih tužbi, naknade štete i svega ostalog, tako da ja moram paziti da ne nanesem štetu i ne oslabim položaj Županije. Ono što je sigurno i što odgovorno tvrdim: dok sam ja župan, ni jedna osoba neće biti protuzakonito izvlaštena.

ZL: Dobro, da ne potrošimo baš cijeli intervju na ovu temu, iako ona jest trenutno najaktualnija i o njoj će se očito još dosta toga pisati i govoriti, red je u novogodišnjem intervjuu spomenuti i brojne pozitivne stvari. Jedna od njih koja je primjetna je da sve one domaće i međunarodne, čak i svjetske nagrade i priznanja koje Krapinsko-zagorska županija dobiva za svoje projekte, ali i za svoj rad i razvoj, više nisu slučajnost. I godina za nama je pokazala da to očito nisu bili samo bljeskovi uspjeha, već su nagrade i priznanja postale konstanta.

Kolar: Ja sam to rekao već na desetke puta, da točno znamo što želimo, da točno znamo kud idemo i da točno znamo na koji način ćemo to napraviti. I Strategija razvoja Krapinsko-zagorske županije i Master plan… Nisu ti dokumenti rađeni zbog toga da imamo dokument. Nego smo u njima točno razradili sve od strateških projekata pa do tema i prostora gdje možemo napraviti najveći iskorak, gdje možemo dobiti najviše u odnosu na uloženo. Nažalost, u Hrvatskoj dobra vijest nije vijest. Dok smo došli do ovog rezultata, mi smo krvnički radili 12 godina. Uostalom, ljudi su to prepoznali i pokazali na izborima. Ne treba biti preskroman, ali isto tako ne smiješ nikad biti zadovoljan s onim što si postigao. Znate, mi ovdje stvarno jako puno radimo. Složen je jedan tim fantastičnih ljudi koji je spreman uhvatiti se u koštac s najvećim izazovima. I od 2011. godine Odbor regija EU imenuje Europsku poduzetničku regiju, a mi smo prvi iz Hrvatske dobili tu titulu. Američki Financial Times nas je stavio na četvrto mjesto malih europskih regija najpovoljnijih za ulaganje i privlačenje investitora. Nadalje, 'Invest in Zagorje' je najbolji portal u Republici Hrvatskoj. U šest godina proglašenja najboljeg europskog projekta nikad se nije dogodilo da mi nismo bili među prva tri. Dakle, dva puta treći, dva puta drugi i dva puta prvi. I to je upravo taj kontinuitet. I moram reći da osobno nikad nisam radio koliko radim sada, a radio sam uvijek puno. Mi ćemo kroz raznorazne projekte do kraja svibnja 2026. godine imati od 28 do 30 aktivnih gradilišta, ukupne vrijednosti oko 230 milijuna eura. To znači da ćemo svaki dan u tjednu imati po šest koordinacija. I to ljudi vide. Vide koliko se radi. To su, uostalom, pokazali i na proteklim izborima kad su mi dali povjerenje u prvom krugu od čak 64 %. Pa evo, samo za primjer, mi smo u četiri godine povukli 98 milijuna eura iz europskih fondova. Dakle, svaki osmi euro iz europskih fondova, koje su povukle hrvatske županije, je povukla Krapinsko-zagorska županija. I sad ćemo za 2025. godinu ponovno biti sigurno među tri najuspješnije županije u povlačenju EU sredstava. A zašto je to tako? Zato jer smo posložili sustav koji funkcionira, iza kojeg stoji rad niza sjajnih ljudi. Naša razvojna agencija je sigurno među top 3 u Hrvatskoj, naš Poduzetnički centar je sigurno među top 3 u Hrvatskoj, naša energetska agencija je prva u Hrvatskoj. To je sve jedan tim moje administracije koji odlično odrađuje svoj posao, o čemu svjedoče i sva ta priznanja i nagrade, ali i vidljivi uspjesi.

ZL: Ako malo pojednostavimo priču, prvo se dosta radilo na poduzetništvu, zatim investiranju u zdravstvo, sada je na redu obrazovanje i sport kroz sve ove velike investicije u dogradnju škola i gradnju dvorana… Što će vam sad, kad se taj ciklus završi, biti nekakav prioritet?

Kolar: Sljedeći korak nam je spajanje obrazovanja, znanosti i gospodarstva. To bi bilo zaokruživanje svega ovoga što smo do sad napravili i što trenutno radimo. Mi sad razvijamo tri programa. Jedan za zdravstveni klaster, jedan za laboratorijski dio, koji će povezivati i Strojarski fakultet, i Institut Ruđer Bošković, i jedan od Kliničkih centara iz Zagreba zajedno sa našom Specijalnom bolnicom Krapinske Toplice. A tu je i naš Znanstveno-edukacijsko-zabavni centar, kojim ćemo staviti Hrvatsku na kartu Europe jer mi smo jedina zemlja koja nema takav centar. I to će biti naši glavni izazovi u naredne dvije do tri godine.

ZL: S obzirom na to da redovito pratimo i izvještavamo o svemu što se radi u KZŽ, možda da ovaj prigodničarski intervju završimo u nešto osobnijem tonu. Naime, svakodnevno se u medijima spominje zagorski župan, što je izjavio, što radi, što je rekao na konferenciji za medije, ali tu je riječ o županu kao instituciji. Gotovo se ništa ne piše o Željku Kolaru privatno, osobno. Pa evo, mi smo doznali da ste tjedan prije Božića dobili najljepši Božićni poklon koji čovjek može dobiti.

Kolar: Je, istina je. Postao sam drugi put deda. Prije dvije godine, 20. 11. se rodila Eli, a sad se 18. 12. rodila Eni. To su moje unučice, djeca od mog sina Maksa i snahe Nine, i baka Mira i deda Željko su jako, jako sretni. To je poseban osjećaj. A velika prednost dede u odnosu na oca je da deda ne mora odgajati (smijeh). To je posao mame i tate, a dedino je da razmazi i da se igra, da bude pozitivan lik. Inače, u privatnom životu mi se puno toga promijenilo otkako sam postao deda, u smislu toga da sad ipak nalazim nešto vremena za sebe. Prije to baš nije bilo tako. U krajnjoj liniji, šest godina nisam bio na moru, to dovoljno govori o tome. No sada, na poziv sina i snahe, možemo li pričuvati ili pripaziti, uvijek se složi raspored da uhvatim to vrijeme i odem. I da, istina je, ljepši poklon za Božić i Novu godinu stvarno nismo mogli dobiti.

ZL: Ima još jedna stvar koja je kod vas primjetna i koju će rijetko tko osporiti, a to je da, iako ste župan od 2013. godine, vi i dalje pokazujete veliki entuzijazam, s ponosom govorite o planovima za budućnost… Ok, jedno je kad čovjek ima energije, ali gdje vi osobno stalno crpite taj motiv i entuzijazam za dalje?

Kolar: Pa hrani vas rezultat i povjerenje ljudi. To su dvije ključne stvari. Ja sam nakon tri mandata tražio od svojih suradnika da napravimo veliku inventuru dvanaestogodišnjeg mandata i da vidimo ima li uopće smisla ići po četvrti. A od stranke sam tražio da se napravi veliko ispitivanje javnog mnijenja, rekavši im da ako nemam podršku veću od 50 % u prvom krugu da se neću više kandidirati. I malo su me čudno gledali, no ja sam inzistirao na tome. I ispitivanje je pokazalo da 60 posto ljudi daje podršku meni i onome što ja radim. I ljudi su, dakle, odgovorili na to pitanje – idem li po četvrti mandat ili ne. I takav je bio rezultat prvom krugu, dakle, oko 64 %. Ono što je sigurno jest da mene nitko neće trebati tjerati s ove pozicije. U trenutku kad ću osjetiti da ono što ja radim, što radi moj tim, da ekvivalent onog što ulažemo nije ekvivalent rezultata, ja ću se sigurno povući. No, trenutno imamo toliko posla i toliko planova i projekata da, iskreno, uopće ne razmišljam hoću li se ili neću još jednom kandidirati. Imamo puno posla u iduće četiri godine i moj tim i ja smo samo tome posvećeni.

ZL: I za kraj, vaša kratka novogodišnja poruka…

Kolar: U 2026. godini ključna je jedna riječ od tri slova – mir. Jer za sve ove naše planove koje smo pripremili, koji se realiziraju i koji će se početi realizirati, osnovni preduvjet je mir. Da imamo političku i ekonomsku stabilnost. Naravno, nakon toga je zdravlje. Da svi budemo zdravi i spremni fizički i psihički na sve izazove koji su pred nama. Također, na kraju bih, uz čestitke, htio uputiti i zahvale Obrtničkoj i Gospodarskoj komori, udrugama civilnog društva, ljudima u zdravstvenim i obrazovnim institucijama… Jer rezultati koje mi postižemo su rezultati rada svih tih ljudi. Stvorena je jedna pozitivna klima, pozitivna energija, a bez pozitivne klime i pozitivne energije, te bez stavljanja pred sebe velikih ciljeva, nije moguće doći do velikih rezultata. I uz zahvalu svim tim ljudima, želim svima mirnu i zdravu 2026. godinu. Ako se ta dva preduvjeta ispune, ostalo bumo mi napravili sami.