Firma Croaterra, koja u pogonima u Strmcu Stubičkom proizvodi delikatese poput potpuno prirodnih sokova od grožđa i šljive, đžemova od smokvi ili pak šampinjona i papričica punjenih sirom, osim zaštićenog imena, zaštitila je i dio proizvodnje te se okreće prema izvozu na strana tržišta, koja su itekako željna proizvoda koji ne sadrže konzervanse, zdravi su i domaći.

Bez ''E'' dodataka

Nakon deset godina, nakon što smo konačno izašli iz svih dječjih boleština, okrećemo se izvozu. Sad je došlo vrijeme iskorištavanja kapaciteta, znanja i robe. Kapacitet ovoga je za tri Hrvatske. A raditi unutar Hrvatske je neisplativo, ako hoćemo preživjeti, mora se raditi za bogatog kupca iz Europe – kaže vlasnik Dražen Antonić koji radi preradu i proizvodnju funckionalne prehrane. - Sok od šljive i džem od smokve su najprirodniji laksativi koji postoje i samim time omogućavaju da bolje i duže živite, a da ne koristite neprirodne stvari. Danas sve više ljudi umire od bolesti koje uzuokuju ''E'' dodaci u hrani, a kojih ovdje nema – rekao je. Naime, Antonić je osmislio kako pasterizirati plastiku, a da hrana traje bez konzervansa te je tu proizvodnju i zaštitio. Dizajnirao je i vlastiti prepoznatljivi brend na zaštitnim folijama, a osim u staklenkama, proizvode pakira i u plastične paketiće svih veličina.

Suradnja s domaćim tvrtkama i proizvođačima

Sok od izabele čisti je prirodni eliksir kojim ribate krvne žile i anulirate prvu bolest ove planete, krvožilnog sustava. Metodom sokačenja izvučemo do 21 posto suhe tvari iz voća, dok sokovi koje kupujemo u dućanima imaju 5 posto suhe tvari – ispričao je Antonić, a grožđe nabavlja u Jakovlju. U soku nema konzervansa, alkohola, limunske kiseline niti bilo kakvih drugih dodataka. - Kad su Zagorci shvatili da od grožđa pravim sok, nisam omiljen. Međutim, kad će shvatiti da se za taj sok u Münchenu može dobiti 5 eura, a da vino košta 2 eura... Dotada moram čkomiti – našalio se.

U asortimanu ima i masline, crne, zelene i miješane, šampinjone te crvene i zelene papričice punjene svježim sirom, sušene rajčice te preradu brzo obrađenog, osušenog ili ukiseljenog povrća s maslinovim uljem, pečene šljive i džemove od smokvi i šljiva, bez pektina ili želea, umjesto čega se ukuhavaju kore od jabuke. Smokve, masline i maslinovo ulje otkupljuje iz područja Šibenika, Skradina i Tribunja, šampinjone iz Varaždinskih Toplica, sir iz Belja, a šljive iz Okučana i Novske. ­– Obzirom da Hrvatska nema dovoljno sirovina, smokvu i maslinu otkupljujemo direktno od proizvođača u selima u Europskoj uniji – kaže Antonić, a surađuje i s našim zagorskim tvrtkama, poput Dunapacka za karton, Vetropacka za staklo, dok mu kartone za pakovanja vlastitoga brenda radi jedna obitelj iz Zlatar Bistrice.

Na inozemno tržište

Roba se nalazi u hrvatskim centrima, a prodaje i hotelima i restoranima. Osim pomoću stojeva za mljevenje, pakiranje i vakumiranje, sva se punjenja i pakiranja rade ručno. – Radimo s 20 posto kapaciteta. U ovoj državi se proizvođačima ne isplati raditi, jer uvijek dobijete neki račun za nešto i morate platiti. Zbog toga se u budućnosti sve okreće izvozu. Proizvođači koji budu radili preko 50 posto vani, ti budu preživjeli, oni koji budu radili unutar svoje domicilne države, ako nije neka prijevara, jednostavno neće moći preživjeti. Trenutno nas je troje zaposlenih i u pregovorima smo za inozemno tržište. Spremni smo za utakmicu, imamo svoje brendove, a to će značiti i nova zapošljavanja – kaže Antonić.

Kaže i kako za pokretanje proizvodnje prije više od deset godina nije dizao kredit. Svake je godine ponešto kupio, a skromnim se načinom života stvorila odskočna daska za igranje većim i pravim brojevima. – Oni koji se voze u kombiju, od njih će nešto biti, od onih koji se voze u džipovima, nema od toga života – dodao je. Inozemno mu se tržište otvara i posjećivanjem najvećih svjetskih sajmova hrane u Kölnu i Parizu, trenutno je u pregovorima za prodaju džema od smokvi Poljacima te prirodnih sokova Nijemcima. Osim vlastitih brendova, Antonić radi i pakiranja i etiketiranja po željama kupaca, a tajna kvalitete je, kaže, i u izvorskoj sljemenskoj vodi, osim u ručno izrađenim proizvodima koji su inozemnom tržištu zanimljivi i u kojem vidi budućnost.