Zadnji je tjedan pred Božić i već je počela potraga za savršenim božićnim drvcem. Dok se mnogi u zadnje vrijeme odlučuju na umjetna drvca, koliko zbog uštede, nedostatka prostora, problema s ispadanjem iglica, pa čak i alergijama, većina si još uvijek priušti živi bor. Jedni zbog tradicije, drugi zbog posebnog mirisa i ugođaja koji donosi u domove u vrijeme blagdana. Iako je prodaja živih borova pala, u našoj županiji još uvijek ima mnogo proizvođača koji nude razne vrste jela i borova, svih oblika i veličina.

Kvaliteta pred kvantitetom

Stjepan Sokač iz Stubičkih Toplica uzgojem borova bavi se već tridesetak godina. Ka tome ga je vodila ljubav prema biljkama i prirodi od malih nogu, pa je zasadio nekoliko borova, što mu je pričinjavalo zadovoljstvo i užitak. Potom je otvorio OPG, s kojim je došao i do 2 tisuće komada pred nekoliko godina, dok danas ima oko 800 stabala.

– Ne idem na kvantitetu, nego na kvalitetu. A da bi se kvaliteta postigla, potrebno se puno time baviti. Stabla treba prihranjivati, kositi među njima i uređivati ih tijekom cijele godine, da bi postigla formu lijepog božićnog drvca – kaže Sokač, dodavši kako mnogi misle da je najjednostavnije posaditi borove i čekati samo da izrastu. – Nije to baš tako. Od sto sadnica, nekoliko ih se posuši, dio se uopće ne primi, a često ih napadnu i bolesti. Osim uređivanja, važno je i zadržavati rast, da ne odu previše i prenaglo u visinu, pa budu rijetke – pojasnio je. Da bi izrastao do neka dva metra, koliko kupci najčešće traže, potrebno je desetak godina, a u svom rasadniku, Stjepan ima smreku raznih podvrsta te nordijsku, američku i španjolsku jelu. Najtraženija je takozvana srebrna smreka i nordijska jela.

– Iako dio ljudi kupuje umjetna drvca, većina još uvijek uzimaju živa. Taj miris čini jedan poseban ugođaj u kući. Češće uzimaju rezane, međutim zadnjih godina tražena su i drvca u tegli, jer ih imaju kamo posaditi, a često ih zadrže u tegli za sljedeću godinu – kaže Sokač. Božićna drvca OPG – a Sokač kupiti možete isključivo na njihovom kućnom pragu. - Ljudi to već znaju i imam stalne kupce. Neki čak dođu puno ranije, odaberu i rezerviraju bor, a onda poslije dođu po njega, mnogi si ga i sami odrežu, što isto ima svoju draž – rekao je Sokač. Cijene njegovih borova kreću se od 150 kuna za najmanje pa do 600 kuna za one najveće, koji dosegnu i do pet metara. U neku veliku proizvodnju s nekoliko tisuća komada nikada nije kretao, jer da bi to uspijevao, trebao bi se baviti isključivo time, imati zaposlene i svu potrebnu mehanizaciju, stoga je ovo hobi pomoću kojega već tridesetak godina obitelj Sokač dopunjava svoj kućni budžet.

Prodaja pada

Na zabočkom je trgu ovoga vikenda počela prodaja borova. Svakoga dana sve do Badnjaka 15 izlagača prodavat će božićna drvca raznih vrsta i veličina. Jedan od izlagača je i Josip Škalec iz naselja Vilanci u Velikom Trgovišću, koji je registriran za proizvodnju i prodaju božićnih drvca još od devedesete, kada je na svojim parcelama umjesto kukuruza zasadio borove. Trenutno u svom rasadniku ima 3 i pol tisuće raznih borova, iako je prodaja danas, kaže, mnogo lošija nego što je nekad bila.

– Prije je mogućnost plaćanja bila veća i bolja. Danas si ljudi priušte drvce, ali mnogi su prešli na plastiku. Nekada su puno dana prije Božića bile velike gužve kod prodaje, a sad se samo koji dan pred Božić i na Badnjak stvori neka gužva – ispričao nam je Josip, kojem u brizi u rasadniku, ali i u prodaji pomaže zet Danijel Šoštar, jer posla ima kroz cijelu godinu. – Uzgoj je sve zahtjevniji i sve je više posla. Već od veljače čistimo parcele, s proljećem kreće zaštita od raznih bolesti koje se sve češće pojavljuju, a onda i redovita košnja te oblikovanje i formiranje stabala barem dva puta godišnje. Na kraju vam je sve to na granici isplativosti – rekao je Danijel, stoga se ovime bave isključivo kao malom dopunom kućnoga budžeta. U ponudi imaju razne vrste borova, a kupci zadnjih godina najviše traže nordijsku jelku. Cijene se kreću ovisno o visini drvca, od 70 kuna za male rezane, po 150 kuna su u tegli, pa do 300 kuna, no, kaže Josip, cijene ovise o platežnoj moći kupca, stoga ne isključuje mogućnost pogodbe.

Ivan Kosir, Špičkovina:

Potrošio 100 kuna za božićno drvce, toliko potrošim svake godine. Svaki put kupim živi bor, nikada nismo imali umjetni. To je tradicija kod nas u obitelji i imamo zajedničko kićenje bora.

Ljubica Šimag, Zabok:

Imam lijepi umjetni, svileni borić, jer su mi unuci alergični za živa drvca. Savršen je, platila sam ga 1000 kuna i imamo ga već pet godina, velik je do plafona je veliki. Skupimo se i zajedno ga kitimo.