Danas završava veljača, najkraći mjesec u godini, sa svojih tek 28 dana. Jedino svake četiri godine veljača ima 29 dana i ta se godina naziva prijestupna. Povjesničari tvrde kako su za malu brojku dana u mjesecu veljači - zaslužni Rimljani. Naime, otkada postoji veljača, služila je za "korigiranje" kalendara. U doba drevnog Rima, točnije u doba prvog rimskog cara Romula, kalendar je imao deset mjeseci. Siječanj i veljača uopće nisu postojali jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda. Šest mjeseci je trajalo po 30 dana, a četiri po 31 dan.

Drugi vladar Rima, rimski kralj Numa Pompilije (700. godine prije Krista) "dodao" je dva mjeseca, koji su trajali po 28 dana. Veljača je dugo bila posljednji mjesec u godini, a ne drugi (i znala je imati 23 ili 24 dana). 

I tako je svaki car prepravljao kalendar po svojoj volji. No, dolaskom Cezara na vlast, kalendar je postao drugačiji, i nama danas poznatiji. Cezar je želio kalendar po uzoru na egipatski pa je veljači odredio još jedan dan svake četvrte godine (29. veljače).

Što je s onima koji su se rodili prijestupne godine, na 29. dan mjeseca veljače. Po takvom, oni bi rođendan trebali slaviti svake četiri godine.  Statistički gledano, šanse da se rodite na 29. veljače su 1: 1461.

Još jedna zanimljivost, početkom 13. stoljeća u Škotskoj je parlament ozakonio dotad rado upražnjavan običaj da na 29.2. žene imaju pravo zaprositi muškarce. Ta se tradicija brzo proširila Europom, i to ponajviše Francuskom i Švicarskom, a neki narodi taj reverzno romantičan čin rado prakticiraju i danas. Na Britanskom otočju djevojke koje se odluče na prošnju, od muškaraca koji odbiju njihovu bračnu ponudu mogu – ne baš uz zakonsku potporu, ali svakako uz onu konzervativnije orijentiranog društva – potraživati poljubac, jednu funtu novčane nadoknade i – par novih rukavica.