Kažu, da svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svojega truda, otputit će se na Vincekovo, 22. siječnja, u gorice, svojemu vinogradu. Naime, sveti je Vinko jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno opisan obred koji valja obaviti. Na zlatarskim bregima, onima kroz koje vodi poprečna cesta prema Batini i s kojih se Zlatar vidi kao na dlanu, postoji vinogradarska pajdašija koja skrbi da se stari običaj ne zaboravi. Da je ne znam kakvo vrijeme, dođu do trsa. Ove godine snijega nije bilo, ali nije im smetalo ni blato. Polazište Vincekova pohoda bilo je kod klijeti Kreše Kuštovića, inače biškupa obreda. Kako je kao biškup imao važnu zadaću, nije mogao kao gazda osobno ritualno odrezati tri grančice s tri pupa, pa je svoju ovlast prenio na pajdaša Jožu Mojčeca . Orezani trs krstio je starim vinom Davor Rogina, „mladi Čibi“, a Željko Rogina izvjesio je kobasice i špek, koji znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Na trenutak zasjalo je sunce, znak da bude dobroga grozdja. Nazočno društvo dobro se pri tom počastilo. Čak su i jabučni štrukli bili za desert. Već je sam početak slutio kako će i ovogodišnje Vincekovo na Rogininu, Vargovu i Škrlčevu brijegu biti dobra zabava. I bila je i protegnula se do mrkla mraka.

Srebrenko Rogina imao je najljepšu zadaću. Bio je čuvar škrabice za milodare za cijeloga Vincekova pohoda po zlatarskim bregima. A u nju su se stavljale novčanice, sušene kobasice, komad sira… Družba je s biškupom na čelu krenula od trsja do trsja, od klijeti do klijeti, i pri svakome gazdi bila je brojčano sve veća i – sve žednija! K tome i sve glasnija u molitvi uz biškupa s kojim su zazivali božji blagoslov za što bogatiju jesenju berbu. Pred kraj obreda već su se tako dobro poškropili da su pri klijeti Ernesta Büffela obećali biškupu kako će ga do godine unaprijediti – u vinarskoga kardinala! Tradicionalno, vrlo je veselo (i s bogatim jelovnikom ) bilo i u klijeti omiljena zlatarskoga postolara Dragutina Škrleca, zvanog Šuco, čija je klijet „ispod Metzgerice prema Batini“, nezaobilazna postaja. S razlogom, jer Šucina supruga pobrine se za domišljati bogati aranžman s domaćim sušenim delicijama svinjskoga podrijetla. Neki su već ponavljali „Jezuš Kristuš, kak smo žejni“, da bi veselo nastavili pri „gazdi“ Željku Rogini koji je ove godine bio domaćin „Vincekove večerje“.