Općinski sud u Zlataru donio je osuđujuću presudu i proglasio krivima dvoje izvanbračnih supružnika, što su, kako se navodi u presudi, jedno premo drugome počinili tjelesno nasilje.

Kako stoji u obrazloženju presude, riječ je o 45-godišnjakinji, razvedenoj majci jednog djeteta i njen 47-godišnjem izvanbračnom partneru (podaci poznati redakciji), koji su ovog tjedna osuđeni zbog nemilog događaja koji se zbio u rujnu prošle godine.

Tada su se naime, kako se navodi u presudi, njih dvoje posvađali. Muškarac je vikao, partnerica ga je ošamarila, a on je nju odguravao.

U svojoj obrani žena je navela je da s partnerom živi u izvanbračnoj zajednici oko 3,5 godine time da on radi u inozemstvu pa malo vremena provode zajedno. Toga dana oni su se posvađali i pozvala je policiju jer je on jako vikao. Priznala je da ga je udarila po licu jer joj se unosio u lice, no, i on je nju odgurnuo te nitko od njih dvoje nije bio ozlijeđen. Pomirili su se ona mu je oprostila ovaj događaj jer više između njih nije bilo nikakvih razmirica.
Njen partner je svjedočio kako su bili nervozni i došlo je do međusobnog naguravanja i vrijeđanja, no, ubrzo su se pomirili te mu je žao mu je što je do svega došlo.

Ipak, sud ih je oboje proglasio krivima i odredio svakom po 900 kune kazne, koja, ako ju plate u roku 30 dana, može iznositi i po 600 kuna.

"Iako su okrivljenici izjašnjavajući se o krivnji istu poricali, iz samih njihovih obrana neprijeporno proizlazi da su oni kao izvanbračni supruzi jedan prema drugome počinili tjelesno nasilje, a kako im se to i stavlja na teret, pa nema nikakve dvojbe već je njihov prekršaj u svemu i dostatno utvrđen.
Kako se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret, proglašeni su krivima ali im je sud umjesto propisane novčane kazne u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazne zatvora u trajanju do 90 dana, primijenivši odredbu čl. 37 st. 1, st. 2 i st. 3 t. 1 PZ-a novčane kazne ublažio. Naime, odlučujući o vrsti i visini prekršajne sankcije koju će izreći okrivljenicima, sud je vodio računa o svim okolnostima propisanim čl. 36 PZ-a. Okrivljenicima je olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok nekih otegotnih okolnosti kod njih nije našao. Nadalje, imajući u vidu da su se okrivljenici u međuvremenu pomirili, a što im je sud cijenio naročito olakotnim, mišljenje je suda da su izrečene kazne primjerena težini djela te da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve i slične prekršaje. Sukladno čl. 152 st. 3 PZ-a valjalo je okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Sud prema okrivljeniku nije primijenio zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana, jer nema opasnosti da bi mogli ponovno počiniti isto djelo s obzirom da su se pomirili i ispričali za događaj, što ukazuje na njihov kritični odnos prema počinjenom prekršaju.", stoji u obrazloženju presude.