Znano je kako su se dabrovi  proširili  i na području Krapinsko – zagorske županije, na sve glavne vodotoke i njihove pritoke. Do prije nekoliko godina bili su atrakcija na području Ščrbinca i Donje Batine, gdje su na potoku Batina pokazali zavidno graditeljsko umijeće, rušeći stabla johe praveći malu branu kako bi stvorili jezerce i imali više hrane. Ovdje se nisu zaustavili.  

Stabla ruše zbog hrane kako bi došli do mekane kore koja se uglavnom nalazi na granju pri vrhu stabla. Ono što ne pojedu, uključujući i stabljike kukuruza, iskoriste za gradnju brane u kojoj spremaju hranu. Krenuli su dalje i udomaćili se u potoku  Zlatarščica koji protječe istočnim dijelom Zlatara. Lijevi je pritok potoka Reka koji utječe  u rijeku Krapinu nizvodno od Zlatar Bistrice. Uz desnu stranu potoka u Varaždinskoj ulici prorijedili  su johe i vrbe koje rastu uz potok, a posegnuli su i za voćkama koje rastu u okućnicama uz potok. Sada su došli i do obiteljske kuće javne bilježnice, Đurđice Pozaić, i gradilišta novoga mosta u Ulici Vladimira Nazora. Do cvjetnoga plastenika Tina Vlaheka sagradili su branu, dobrano načeli staru vrbu, stvorili jezerce, a dođe li do većih padalina nije isključeno kako bi se na ovome mjestu Zlatarščica mogla razlijati po poljima uz lijevu obalu potoka.

Do početka 20. stojeća dabrovi su gotovo nestali sa naših vodotoka.  Prije više od dva desetljeća  Šumarski fakultet iz Zagreba   započeo je sa unosom (reintrodukcijom) dabra u Republiku Hrvatsku i to na području šume Žutice kraj Ivanić Grada i rukavac Lonje na lokalitetu Pleso, odakle su se proširili na sjeverozapad Hrvatske. Žale se i poljoprivrednici kojima dabrovi uništavaju usjeve. Pretpostavka je da ih u Hrvatskoj ima oko 3000.

No, prema odredbama Zakona o lovu, dabar se tretira kao divljač, ali je istodobno, temeljem  pravilnika o lovostaju, zaštićena životinja i lov na dabrove zabranjen je tijekom cijele godine. Zakonom su predviđene i vrlo visoke kazne.