Spušten je zastor na drugo izdanje ZAKAJfesta na kojem je izvedeno četrnaest predstava koje je pratilo 2894 gledatelja. S odgođenom petnaestom predstavom za zabočku gimnaziju i ŠUDIGO predstave će ukupno pogledati 3084 gledatelja. 

Za dječji vrtić Zipkica izvedene su dvije predstave koje je pratilo 290 djece, za 696 učenika osnovne škole uprizorene su 4 predstave, za 3 zabočke srednje škole izvedene su dvije predstave koje je pratilo 426 učenika, treću odgođenu će pratiti 200 učenika, a za građanstvo je izvedeno 6 predstava koje su pratila 1482 gledatelja. 

Na kazališnim daskama zabočkog multimedijskog centra igrali su: Ljubomir Kerekeš, Mirna Medaković Stepinac, Matija Šakoronja, Petra Kurtela, Filip Detelić, Mladena Gavran, Ana Vilenica, Katarina Baban, Vladimir Posavec Tušek, Konstantin Haag i Faris Pinjo. 

Peteročlano povjerenstvo plaketom za najbolju predstavu nagradilo je predstavu Prekid preko veze  Kazališta Moruzgva. Predstavu je režirao Krešimir Dolenčić, a uprizorili su je Petra Kurtela, Filip Detelić i Matija Šakoronja.

Svečana dodjela nagrade bit će uručena na ponovnoj izvedbi predstave u prosincu ove godine.

Obrazloženje za nagrađenu predstavu

Predstava Kazališta Moruzgva Prekid preko veze, prema tekstu Tristana Petitgirarda, a u režiji Krešimira Dolenčića, u središte dramske radnje stavlja ljubavni trokut u sjecištima prošlosti, sadašnjosti i ne(izvjesne) budućnosti, pomičući granice tipičnih komedijskih zapleta i uvodeći elemente improvizacije kao razvojnih elemenata radnje. U glumačkom trokutu Filip Detelić – Petra Kurtela – Matija Šakoronja kao Eugen / Erik (savjetnik za prekide ljubavnih veza, bivši partner) – Đurđa (djevojka) – Vinko (sadašnji partner), izvanrednim glumačkim ostvarenjima i uvjerljivom, dinamičnom suigrom, donose ljubavnu priču o vezama i prekidima na moderan način, dinamično se poigravajući jezičnim zapletima, scenskim obratima, preplećući elemente improvizacije u interakciji s publikom, koja pristaje na sudjelovanje, potpuno se uključujući u radnju i postavši njezin neizostavan dio. Glumački trio pritom energičnošću, duhovitošću, izvrsnim scenskim pokretima, mizanscenom, glasovnim preobrazbama i ozbiljne slojevite međuljudske odnose utjelovljuje i donosi na duhovit način, razumljiv široj publici, međutim izbjegava banaliziranje i podilaženje. Tako slučajno (i/ili namjerno) uvučena prošlost (u odnosu Erik – Đurđa) mijenja sadašnjost (u odnosu Đurđa – Vinko) i utječe na razvoj budućnosti (prošlost oživljuje i donosi se u novom obliku u odnosu Erik – Đurđa) potencirajući pobjedu istinske ljubavi nasuprot površnih odnosa. Ipak, ostaje pitanje je li aluzija na Don Juana i plavu ptičicu samo dio prošlosti ili će prekid još jedne veze (braka) glavnoga junaka potencijalno otvoriti problematiku novostvorenoga odnosa. To, na kraju, nije ni važno jer je završetak očekivano neočekivan, pametno zbunjujući publiku i ostavljajući pitanja otvorenim. Jednostavna scenografija (djevojčin stan) radnju smješta u zatvoren prostor, oko centralnoga prostora kuhinjskoga stola, gdje se raspletljuju i razdanjuju ljubavni odnosi te se stvaraju novi, prostora iza (kuhinja) gdje se skrivaju prešućene riječi / tajne iz prošlosti ili prostor u kojemu se odvaja i kojim se odvaja te vanjski prostor (nevidljiv) iz kojega prošlost ulazi u sadašnjost. Tako je prostor važan funkcionalan i simboličan kôd značenja u predstavi, a motiv kuhanja / kuhinje / stola / pećnice (koja signalizira završetak procesa pripreme hrane) prenosi se simbolično na završetke odnosa, probleme u odnosima, moguća rješenja odnosa i početke novih veza. Uz višeslojnost značenja, mnoge zanimljive jezične i dramske obrate, simbole i kodove u iščitavanju dramske radnje, uz fantastična ostvarenja glumačkih uloga, spontanost u glumačkom izričaju, prirodnost tijeka događaja, uz uključenost publike, ova predstava s pravom zaslužuje biti na samom vrhu 2. Zabočke kazališne jeseni.