Raširena percepcija o malim županijskim bolnicama kao o višku te provincijalnim neučinkovitim ustanovama, u zabočkom slučaju nema suvislu argumentaciju: OB Zabok, jedina je akutna bolnica koja zadovoljava potrebe za liječenjem 142.000 stanovnika Krapinsko-zagorske županije, državna je i javna ustanova 'uvijek popunjena do zadnjeg kreveta' i kako kaže ravnatelj dr. Stanko Belina, već je i sama pomisao da bi je trebalo 'iznajmiti, prenamijeniti ili ukinuti, potpuno suluda'. Logičkim slijedom, isto vrijedi za sve akutne opće bolnice u državi.

- Nismo mi nikakva prazna bolnica, svi naši kreveti su puni, zapošljavamo 82 specijalista, 300 medicinskih sestara, 110 liječnika, 30-ak ih je na specijalizaciji… Da, zbog nedostatka novaca nemamo neke aparate pa ni magnetsku rezonanciju, ali ima je bolnica u Gospiću – sarkastičan je komentar dr. Beline, koji ističe da 'nitko lud' ne bi kupio opću bolnicu, sve i da dođe na tržište (što smatra nemogućim) jer je bolnica sagrađena kreditom kojeg treba otplaćivati još 10 godina po 2 milijuna eura godišnje.

Umjesto na opremu, troše na otplatu kredita

- Bolnica je izgrađena decentraliziranim sredstvima namijenjenih radu i opremanju bolnice, no kako bolnicu opremiti kada od 18 milijuna i 300.000 kuna za rad 4 zagorske zdravstvene ustanove, 16,5 milijuna ide na otplatu kredita za OB Zabok – ističe dr. Belina.

- Ukratko, decentralizirana sredstva bi trebala ići za investicijsko održavanje i opremanje, a kod nas idu za kredit, pa funkcioniramo od limita, koji je premalen. Na tržište ne možemo i ne smijemo. To smiju samo specijalne bolnice. Ako bi se i govorilo o zaradi, nje bi bilo da imamo sustav 'cijena puta usluga', ali toga u općim bolnicama nema. Dakle, mi smo pružili usluga u prošloj godini za 21 milijun kuna više i da dobijemo taj novac, ne bi imali problema ni s investiranjem ni s opremanjem. Ovako, mi svoje napravimo, ali se to u financijskom smislu ne priznaje. Ispada da što više radiš generiraš veći gubitak – kaže dr. Belina, koji raspolaže s limitom od samo 7.950.000 kuna, što nije dovoljno ni za hladni pogon.

- Nešto zaradimo od iznajmljivanja viška prostora. U tom je prostoru trebalo biti šest novih odjela, od psihijatrije do ortopedije, ali je taj moj zahtjev odbijen da nam ne bi trebali dati više novaca. Ovako imamo pet ključnih odjela: pedijatriju, ginekologiju, kirurgiju, internu i neurologiju – dodaje, istaknuvši da jasan kriterij za neku novu kategorizaciju ili akreditacije još ne postoji. - Mi dobivamo malo jer smo zbog kapaciteta od 249 kreveta kategorizirani kao mala županijska bolnica. Tek nedavno je osnovan odjel koji bi trebao sa svojim Povjerenstvom izvršiti akreditacije i shodno tome raspodijeliti sredstva – kaže dr. Belina, koji shvaća probleme koji idu uz reformu, no ako već nešto treba ili se može ukinuti u postojećem obliku, onda su to, smatra, bolnice za rehabilitaciju, ustanove za kronične bolesti i lječilišta, što se sve može privatizirati, dok je razmišljati o takvoj sudbini javnih i državnih bolnica jednostavno nemoguće.

Ministarstvu zdravstva stalno trči pred rudo

Da netko u Ministarstvu zdravstva stalno trči pred rudo i neosnovano snuje o radikalnoj reformi sustava koja bi rezultirala općom srećom, jasno je svima. Primjerice, ministar Milinović je nedavno poslao dopise ravnateljima bolnica kojima traži da otkažu suglasnosti specijalistima koji rade u privatnoj praksi izvan radnog vremena u bolnicama, čime bi prislio ravnatelje na kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o radu. Dakle, nije najprije promijenjen zakon koji im omogućava rad u slobodno vrijeme u privatnoj poliklinici, do trećine radnog vremena, već je ministar mislio da se to može oktroirati njegovim dopisom.