U Gradskoj galeriji u Zaboku, u utorak je u organizaciji saborske zastupnice Marije Puh održana javna tribina pod nazivom "Nasilje među djecom – od prepoznavanja do reakcije".

- Podaci raznih istraživanja u koje imamo uvid, pokazuju da je sve veći problem s vršnjačkim i elektroničkim nasiljem. Čak pet posto djece trpi konstantna zlostavljanja elektroničkim putem. Tjelesne, psihičke i socijalne posljedice vršnjačkog nasilja ostaju trajno ako se na vrijeme ne reagira te se žrtve s njima bore cijeli život. To je veliki problem u našem društvu i kao saborskoj zastupnici cilj mi je da više pričamo o njemu, kako bi osvijestili ljude koji se često prave da se to događa nekome drugome. Također radim na pripremi zakona o elektroničkom nasilju, koji bi trebao regulirati temu elektroničkog nasilja među djecom, a i općenito cyberbullying te govor mržnje koji je svakodnevno prisutan na društvenim mrežama i portalima – istaknula je Marija Puh u uvodnom obraćanju.

Prezenterica teme bila je Ana Raguž, magistra psihologije iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, a na tribini je istaknuto kako su jedan od tri dječaka i jedna od četiri djevojčice žrtve elektroničkog nasilja. - Razlika između fizičkog i elektroničkog nasilja je da za fizičko nasilje djeca točno znaju koga trebaju izbjegavati i koje situacije, dok kod elektroničkog nasilja oni to ne znaju. Konstantno su na oprezu i u grču i nisu uvijek sigurni koja osoba je ta koja ih zlostavlja. Čak 34,8 posto djece ne zna tko je njihov zlostavljač. Također, kod fizičkog nasilja dijete se makne i ode kući u sigurnost, dok kod elektroničkog nasilja dijete konstantno ima mobitel uz sebe i stresna situacija ga konstantno prati. Čak i gašenje telefona ne pomaže, jer se cijelo vrijeme boji i pita što će pronaći kada mobitel ponovno upali. Poruka roditeljima je da moraju konstantno pratiti djetetovo ponašanje te da se bilo kakve promjene ne smiju ignorirati. S djecom treba razgovarati, a iako možda i ne odgovore odmah na prvo pitanje, ako kontakt postoji, dijete će se nakon petog upita otvoriti i priznati što se događa. Važno im je da znaju da nisu sami, te da postoji netko kome je stalo do njih. Ne možemo spasiti svijet, ali možemo biti jedna kockica u njegovom poboljšanju - zaključila je Ana Raguž.