Često se, ne samo mi odrasli već i tete u vrtiću koje s malim genijalcima rade svakodnevno i dugo godina, ipak nađu u čudu kada čuju odgovor nekog od genijalaca. Svaka teta vjerojatno bi mogla napisati podeblju knjigu o mudrolijama i maštovitosti djece, a mi smo u nekoliko vrtića pitali o odgovorima, bez obzira na postavljena pitanja. Kako je proteklog tjedna bio Dječji tjedan, a zbog situacije u kojoj se nalazimo i nismo mogli do vrtićke djece, neke tete su nam napisale par bisera. Baš u sklopu Dječjeg tjedna mališani u Dječjem vrtiću Gustav Krklec u Krapini pisali su poruke odraslima i govorili o svojim pravima. Poruke odraslima doista su maštovite pa prenesimo neke. 'Ne želim da odrasli sijeku tako puno drva na zemlji, nije dobro imati previše tehnologije jer kad igraš previše igrice, uništi ti se mozak, zaboraviš na sve i loše se ponašaš – rekli su neki.

 

Drugi imaju sasvim drugačija razmišljanja. 'Molim roditelje da mi daju puno crtića na engleskom ili bilo bi lijepo napraviti siromašnima kuće'. S ovi mališanom slaže se i sljedeći: 'Izgraditi nove kuće kad netko ima jako stare' – kaže, a jedno je dijete poručilo da želi više prijatelja, a drugo da voli kad je priroda čista! A kad je riječ o njihovim pravima i obavezama, čini se da su se najviše orijentirali na prava. 'Imamo pravo biti vani jer je to zdravo'. 'Važno je imati obitelj, dati djeci jesti i piti, šetati i igrati se s djecom'. 'Imamo pravo prati zube, jesti i igrati se'. Bilo je i filozofskih odgovora kao što je: 'Imamo pravo da se ne smiju tući druga djeca, ne smijemo tužakati drugu djecu bez problema nego se igrati i pomiriti, ako netko nekog rasrdi, trebamo ga utješiti' – izjavljivala su djeca o pravima. No i ona nisu pošteđena korone pa je jedan mališan ozbiljno rekao: 'Ne smijemo kihati u druge jer bi išli u bolnicu, a vlada korona!'. Za kraj, svima nam je jedan krapinski mališan poručio: 'Imamo pravo reći što želimo ili hoćemo!', a mi ne možemo ne složiti se s njim.

 

Djeca iz Dječjeg vrtića Bedekovčina imaju, baš kao i svako dijete, svoju maštu i svoje odgovore. Mila tako poručuje da dijete koje ne može hodati ima pravo da mu mama donese vode. I Luka kaže da dijete ima pravo da živi, Petar da djeca imaju pravo na igru, a Amalija poručuje odraslima da djeca imaju pravo odlučiti na koje more hoće ići. Luka je očito emotivno dijete jer poručuje da djeca imaju pravo na zagrljaj i imaju pravo biti zdrava i sretna ako su na Božić u bolnici. Dakako da se slažemo i s Antoniom koji kaže da se djeca imaju pravo igrati na zraku. Vrtićka djeca u Bedekovčini gledaju i kako se ruše stabla kako bi se tu nadogradio vrtić i to ih doista zabrinjava.

 

'Pogledajte ovo osušeno drvo, kao da je iz strašnih filmova' – kaže Jakov, a Antonio promatra kroz prozor i konstatira: 'Još su dva posjekli. Morali budemo sakupiti puno žireva da posadimo novo drveće'. A što moramo raditi? 'Moram čitati knjigu zato jer moram pročitati priču' – kaže Noa. Mihaelu su prijateljstvo – dva prijatelja, a za Tiju je prijateljstvo kad možeš riješiti problem razgovorom s prijateljem. I par bisera za kraj: djeca služe da izmišljaju planove i važna su da roditelji ne budu sami stav je Mihaela, a Dječji tjedan po Jani znači da taj tjedan možemo raditi kaj god hoćemo! I za kraj poruka roditeljima iz vrtića u Bedekovčini: 'Kad imate djecu morate biti najdobriji!' A što misle genijalci iz zabočke 'Zipkice' poslali su nam na svojim crtežima.