Koliko uređivanje cvjetnjaka može biti zaista opuštajuće, pa uz svu brigu i posao oko toga može pričinjavati veliko zadovoljstvo, ispričao nam je umirovljeni Zabočan Đorđe Popović. 

Uz pomoć svoje supruge, Đorđe, ili Đoko, kako ga još zovu, pored zgrade u kojoj stanuje, u Kumrovečkoj ulici, njeguje simpatičan mali cvjetnjak, ali i voćnjak.

Svega se nađe u njegovom šarenilu, usred gradske vreve. Hortenzije, božuri, ruže, raznorazno cvijeće svakojakih boja i veličina krasi ovu malu oazu o kojoj Đoko brine još od 1995. godine!

– U zaboku živim još od 1968. Bio sam vojno lice, a radio sam i u vojnoj pošti u Slatini, gdje sam također uređivao male cvjetnjake – kaže naš sugovornik.

 Ljubav za uzgojem cvijeća javila mu se, kaže, još kao malenom dječaku, obzirom da mu se otac bavio sličnim poslom.

– Ovdje se uz zgradu nalazilo nekultivirano zemljište, koje je zapravo pripadalo drugoj zgradi. No, predstavnik stanara rekao je da mogu obrađivati zemlju ako želim, obzirom da se tadašnji stanari o tome nisu željeli brinuti. Supruga i ja počeli smo tu saditi cvijeće. Prvo ruže, a onda smo dodali druge vrste – priča nam Đoko.

O cvjetnjaku brinu zajedno, no dok je supruga radila, uglavnom je to bio njegov posao.

– Dobili smo i nagradu za uređenje okoliša, od Grada Zaboka – pohvalio se.

Kako bi cvijeće bilo lijepo, potrebno je plijeviti i dodati svakojakog gnojiva.

– Zemlja ovdje je loša, pa treba dohranu. A svaka biljka voli posebnu njegu, no najvažnije je da se oko nje uredi, počupa trava. Najveći problem je flaksanje. To plaćamo da nam netko odradi, jer ne možemo sami – kaže.

Uz cvjetnjak, kojega krasi i dvadesetak vrsti kaktusa, u voćnjaku imaju višnje, smokve, dunje, trešnje, breskve.

– Ipak, najdraži mi je crnogorski šipak iz mog rodnog kraja – priznao nam je naš sugovornik, dodavši kako ga posao u cvjetnjaku i voćnjaku veseli i opušta.