Novi voditelj kirurgije, zadovoljan je zatečenim stanjem, a posebno mu se sviđa srdačnost i ljubaznost ljudi. Kaže, u Zagorju mu je 'sve po meri'.

Za početak, doktore Lackoviću, recite nam nešto o sebi? Gdje ste dosada radili?
Lacković: Rođeni sam Zagrepčanin, diplomiraosam na MF Sveučilišta u Zagrebu. Kirurgiju sam specijalizirao u bivšoj Vojnoj bolnici u Zagrebu. Lijepoje to iskustvo u poslu koji sam odabrao i koji izuzetno volim.Sve to vrijeme sticao sam znanje i vještinu u bivšoj Vojnoj bolnici Zagreb, kasnije Kliničkoj bolnici Dubrava. Sa potpunom sigurnošću i odgovornošću kažem da se radilo i radi o vrhunskoj bolničkoj ustanovi koja se, po kvalitetu zdravstvenih usluga, sigurno može mjeritisa mnogima u svijetu. Akomladi liječnik ima talenta, volje i hrabrosti, može tamo steći sve ono početno znanje i kasnije suvereno raditii razvijati se kao specijalist u bilo kojoj bolničkoj ustanovi u Hrvatskoj. Dakle, preko trideset godina radim na abdominalnoj kirurgiji, svojoj prvoj i jedinoj „radnoj - profesionalnoj“ ljubavi. Abdominalna kirurgija ( ili kako se ranije zvala –„ kraljica kirurgije“) i danas predstavlja, po meni, najzanimljivijugranu kirurgije, po mnogo čemu, od složenosti postupka indikacije, odluke o pravovremenosti operacijskoga zahvata,do taktike i tehnike izvedbe samog zahvata. O tomu ćemo u slijedećim našim susretima, zasada, uvodno, samo toliko.

Već nekoliko tjedana radite u OB Zabok. Kako vam se sviđaju Zagorci i Zagorje, ali i sama bolnica?
Lacković: S obzirom da je ovo naš prvi susret i uvodni javni istup, kulturno i civilizirano bi bilo odgovoriti poznatim frazama. No, biti ću sasvim iskren i reći da sam oduševljen, prije svegaljudima u bolnici, pacijentima, ili, kak se to u Zagorju veli – „ domačim štimungom“.Bolnica, kao zgrada, pruža izuzetne mogućnosti, smještena u izuzetno dobro odabranom prirodnomambijentu. Već sam bio u prilici upoznatise sa ljudima izvan bolnice i mogu slobodno reći da se osjećam kao da sam godinama ovdje. Srdačnost, gostoljubivost i kultura ophođenja koje su godinama njegovane u ovom narodu, osjeti se gotovo u svakoj prilici. Sve u svemu, baš mi je „ po meri „ !

Kakvo je vaše mišljenje o stanjem koje ste zatekli na kirurgiji Opće bolnice Zabok?
Lacković: Drago mi je da ste to pitali. Naime, vama i čitateljima odavno jepoznatokako, na to pitanje, odgovaraju novi predsjednici, rukovoditelji , „ šefovi „. Slobodno,bez pretjerivanja i „lakiranja“, tvrdim da je ova kirurgija do sada, u materijalnim i kadrovskim mogućnostima kojima raspolaže, obavljala svoju zadaću izuzetno dobro. Mogu izraziti svoje oduševljenje činjenicom da sam zatekao znatno bolje stanje od onoga,što se, ponekad , u kuloarima kliničkih ustanova,misli o bolnicama ovog tipa, naravno,potkrijepljeno neprovjerenim„glasinama“ i predrasudama.Naravno da imamo kadrovske uvjete za novitete u našem poslu, a postoji i nasušna potreba da ih uvedemo.Tu, prije svega, mislim na proširenje dijapazona operacija tzv. minimalno invazivne kirurgije, suvereno obavljanje svih zahvata u klasičnoj abdominalnoj kirurgiji, potpuno ovladavanje tehnikomsuvremene traumatologijie. Ali, za njih treba i „nešto“ dodatne opreme. U današnjoj situacijifinancijskih mogućnosti u hrvatskome zdravstvu, ta će zadaća biti teža. No, ja se pouzdajem u novo vodstvo ove bolnice i siguran sam da ćemo iznaći mogućnostiboljom organizacijom posla, uštedama i novim načinima poslovanja.

Jeste li se upoznali s radnim kolegama? Kako vam se čini sama radna atmosfera na odjelu?
Lacković: Ako vam nije poznato, onda znajte da se pravi kirurzi, po svojoj naravi, profesionalno i kolegijalno ne trebaju upoznavati. Oni se „osjete“, profesionalnim kodeksom poštuju, ovise jedan o drugome, kao ni u jednoj drugoj struci i nema te ljudske slabosti i mane koja će narušiti taj kirurški kodeks.Stoga, mogu reći, da sam došao među svoje ljude, te da sam uvjeren da ću, svojim radom i ponašanjem steći i mnoge prijatelje. Prije svega, ja sam komunikativna osoba, kao kirurg – „ bez dlake „ a takve ljude i volim.To je kirurški mentalni sklop i o njemu često zavisi sudbina pacijenta. Čitavu paletu ostalih mentalnih sklopova i načina rada možete vidjeti u drugim sektorimaljudske djelatnosti, kao i njihove rezultate. U mojoj struci su loši rezultati, nažalost, često nepopravljivi.

Naravno, zanima nas kakvi su vam daljnji planovi, tj. na koji ćete način usmjeriti rad odjela kirurgije?
Lacković: Kao voditelj kirurgije smatram prvim ciljem napredaku smislu stvaranja centra izvrsnosti, ne samo kirurgije, nego, zajedničkim doprinosom i cjele bolnice. Što pod time mislim ? Mislim da ova ekipa to može, mora, i uspjet će u tomu da pruži stanovništvu ove (i ne samo ove ) regije onu kvalitetu usluge koju ono zaslužuje, baziranu na najmodernijim dostignućima medicinske struke u svijetu. Naravno, u opsegu kojega si možemo priuštiti u zadanim okolnostima. A o okolnostima ( materijalnim, prirodnim, postojećim pratećim ustanovama ) i resursima Zagorja u našem slijedećem susretu, kada ću iznijeti svoju viziju razvojamedicinske djelatnosti kao pokretača razvoja cijele regije.