Zbor mladih Mala kap proteklih je dana proslavio 12 godina djelovanja u župnoj zajednici Donje Stubice, gdje svake nedjelje pjevaju i sviraju na svetoj misi u crkvi Presvetog trojstva. Iako je zbor na početku brojio puno više članova, danas je u zboru i bendu njih desetak stalnih.

''Svete mise nas drže skupa''

Instrumentalni sastav je jezgra svega, a danas u njemu sviraju Hrvoje na električnoj gitari, Jana na perkusijama, Tihomir na bas gitari i Antonija na klaviru. Tu su i 2-3 pjevačice, a ostali se s vremena na vrijeme izmjenjuju. - Ovdje svakako moram spomenuti i Davora Piškovića, koji je s Tihomirom Čajkom jedan od začetnika benda, a godinama je u bendu svirao saksofon, klarinet i akustičnu gitaru. Zbor smo osnovali nakon što je skupina mladih iz naše župe sudjelovala na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Puli. Redovito smo se sastajali subotom navečer u vjeronaučnoj dvorani i družili se, razmjenjivali ideje i iskustva, razgovarali o različitim vjerskim i drugim temama, a rodila se želja za sudjelovanjem u životu svoje župne zajednice, kako bi doprinijeli nečim konkretnim i iskoristili svoj talent za nešto lijepo i dobro. I tako je nastala ideja za osnivanjem zbora, ali i benda koji bi instrumentalno pratio pjevače – ispričala nam je voditeljica zbora Antonija Čajko.

Prvu misu otpjevali su u veljači 2007. u svojoj župnoj crkvi, koje im je i danas primarno mjesto nastupanja, sveta misa u 11 sati, gdje su prisutni svake nedjelje. - Sjećam se naših prvih nastupa u župnoj crkvi. Ljudima smo bili iznenađenje, oduševljenje i svi su nas brzo prihvatili. Sigurna sam da smo mnogim starijim župljanima ponekad i malo preglasni, ali svi su se doista već toliko navikli na nas da svake nedjelje uživamo u trenucima kada cijela crkva uglas s nama pjeva. Posve sam uvjerena da su upravo te svete mise ono što nas još uvijek drži skupa. S njima smo dobili kontinuitet vježbanja, sastajanja i nastupanja – ispričala je Antonija, posebno pohvalivši suradnju s župnikom Ivanom Brlečićem. - Možemo doista biti zahvalni što imamo župnika koji nas od početka u svemu podržava. Kroz sve ove godine prikupilo se mnogo glazbene opreme koju koristimo i tu smo uvijek mogli računati na financijsku pomoć župe i župnika – dodala je.

Duhovno ispunjenje

- Naš je zbor u ovih 12 godina postao prava mala obitelj. I u prenesenom i u doslovnom značenju. Jedni smo drugima krizmani i vječnani kumovi, a u zboru su se rodile i neke ljubavi. Zato uvijek kažem da je atmosfera kod nas prava obiteljska, svi se jako dobro poznajemo i volimo. Ovakva zajednica uvijek je mjesto gdje možeš doći i podijeliti svoje brige, probleme, potražiti pomoć ili savjet. A osim toga, što je možda i najvažnije, ovakve su zajednice odlična mjesta na kojima mladi mogu rasti u vjeri, produbljivati svoj odnos s Bogom i obogaćivati zajednicu u kojoj djeluju – ispričala nam je voditeljica zbora.

Probe održavaju jednom tjedno, obično subotom navečer, a ako se pripremaju za neki poseban nastup, probe se češće, uz druženje, razgovor i zezanciju. Osim na svetim misama, kroz 12 godina nastupili su i na brojnim koncertima, festivalima, gostovali u mnogim župama, a i samostalno su organizirali nekoliko humanitarnih koncerata za različite ciljeve. Odazivaju se i na pozive mladenaca koji žele da im uljepšaju njihovu svečanost vjenčanja. U njihovom je repertoaru samo crkvena glazba, ali ne samo liturgijska, već i raziličite duhovne šansone domaćih i svjetskih autora. - Trudimo se paziti da je ono što izvodimo na svetim misama prikladno za liturgiju i da naše pjevanje uljepšava i obogaćuje misna slavlja. Jedna od posebnosti pjevanja i sviranja u crkvenom zboru je i ta što smo u cijeloj toj priči najmanje bitni mi izvođači. Dakle, nitko od nas to ne radi zbog sebe ili pokazivanja svojeg umijeća ili talenata. Uvijek na prvo mjesto stavljamo Onoga kome pjevamo, a to je Bog.

Kad se tako gleda na stvari onda glazba i pjesma postaju samo sredstva pomoću kojih lakše molimo i slavimo Boga – kaže Antonija, dodavši kakose vremena mijenjaju i mladi nisu više baš zainteresirani za sudjelovanjem u jednom takvom zboru. – Mladi danas imaju toliko ponuda i mjesta na kojima mogu provesti svoju subotu navečer, da je crkva tu doista na posljednjem mjestu.

Ali, s druge strane, ipak smo živi pokazatelj da se uvijek nađe netko kome je to doista važno. Sve naravno mora krenuti iz neke unutarnje motivacije – kaže još. Kroz zbor je u ovih 12 godina prošlo na desetke mladih. Mnogi su došli iz razonode, drugi iz znatiželje, neki iz ljubavi prema pjevanju. - Rekla bih da najduže ostaju oni koje to duhovno ispunjava, koji u našem zboru prepoznaju mjesto koje im pomaže duhovno rasti. Naravno, sklapanje prijateljstava i druženje koje uz sve to ide, samo je dodatan bonus koji nas još više povezuje – zaključila je voditeljica Antonija.