Iako su Zagorci poznati kao vinari i vinogradari te su u zadnjih dvadesetak godina svoje vinogradarsko, a posebno podrumarsko umijeće podigli na vrlo visoki nivo, kad su u pitanju alkoholna pića, proizvodnja rakije je također dio višestoljetne zagorske tradicije. Iako možda Zagorje i nije na glasu kao 'rakijaški kraj', poput Like ili Slavonije, sve do prije nekoliko desetljeća gotovo da nije bilo zagorske obitelji u kojoj se zimi nije 'kuhala' ili 'pekla' rakija.

Ipak, Zagorci i danas, možda u manjim razmjerima nego nekad, proizvode rakiju, a pripremaju je najčešće od fermentiranog voća (šljive, kruške…), fermentiranog 'koma', odnosno 'tropa', a nerijetko i od starog vina. Posljednjih godina sve je popularnija izrada i raznih likera, za koje se kao temelj koristi upravo rakija, kao što su orahovac, višnjevac, medica, pelinkovac i slično. Iako je sve više registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se takvom proizvodnjom bave radi prodaje, mnogi i dalje proizvode male količine rakije i likera isključivo za vlastite potrebe. Neki imaju i svoje vlastite kotlove, a neki ih posuđuju od prijatelja, susjeda, rodbine…

Pretraživajući po internetu kakvih sve kotlova za rakiju ima, 62-godišnji Stjepan Hršak iz Pregrade došao je na jednu vrlo zanimljivu ideju. –Gledao sam razne kotlove na internetu i došao sam na ideju da napravim jedan mini kotao za rakiju, jer ništa slično nisam vidio nigdje na internetu. Izrada samog prototipa nije bila laka, bilo je puno detalja koje je trebalo kvalitetno riješiti kako bi kotao bio u potpunosti funkcionalan unatoč činjenici da je minijaturan – ispričao nam je Stjepan koji je, da bi došao do konačnog i sasvim funkcionalnog mini kotla za rakiju, utrošio gotovo deset mjeseci rada u svojoj strojobravarskoj radioni u Pregradi.

Sam proizvod je, doduše, Stjepan relativno brzo napravio, no, njegovo je usavršavanje, kaže, bilo dugotrajno. –Najviše problema bilo je sa spajanjem kape na sam kotao. To je zapravo poklopac kotla koji se skida i koji, kad se stavlja na kotao, mora biti 'zadihtan'. Na koncu sam to riješio ugradnjom silikonske gume koja podnosi visoke temperature, čak do 250 stupnjeva – ispričao nam je Stjepan. Inače, sam kotao, iako je minijaturan, ima sve dijelove kao i njegov 'veliki brat'. Tu su peć za kotao, kotao, kapa, cijev koja ide na hladionik, spirala kroz hladionik i sam hladionik u kojeg se toči hladna voda. Peć i hladionik Stjepan je izradio od inoxa, dok su ostali dijelovi, dakako, izrađeni od bakra.

Kapacitet kotla je jedna litra, a ovisno od sirovine koja se destilira, može se u jednom procesu dobiti od decilitra do decilitra i pol rakije. U ovom se mini kotliću, kaže Stjepan, može destilirati baš sve što i pravom, velikom kotlu, od fermentiranih šljiva ili krušaka, do vina. Prilikom testiranja, kaže, koristio je vino i rezultati su isti kao i kod velikog kotla, dobio je vrhunsku rakiju. –Ono što je također zanimljivo jest da je ovom mini kotliću dovoljna toplinska energija od obične 'kartuše', gel-paste za grijanje hrane, kakve se stavljaju ispod 'banja marija'. I nakon što napunite kotao te upalite 'kartušu', za dvadeset minuta počne teći rakija. Dakle, ovaj kotlić možete koristiti bilo gdje i bilo kad pa čak i u spavaćoj sobi – kaže Stjepan Hršak.

No, usprkos svemu tome, pojašnjava Stjepan, ovaj mini kotao za rakiju prvenstveno je zamišljen kao simpatičan i zanimljiv suvenir, no, obzirom da je u potpunosti funkcionalan, da nije kompliciran za održavanje, ali niti za korištenje, kaže, ne sumnja da će ga mnogi upotrebljavati i u svojoj izvornoj namjeni, za proizvodnju male količine rakije. Na primjer, kako mnoga kućanstva imaju određene butelje vina koje im ili nisu ukusne, ili su izgubile svoju kvalitetu, sad će ih svatko vrlo lako i jednostavno moći pretvoriti u ukusnu rakiju i to je samo jedan od mnogih potencijala funkcionalnog korištenja ovog, naizgled, jednostavnog proizvoda. Stjepan vjeruje da, kako je riječ o suveniru s kojim se mogu proizvesti samo male količine rakije, taj mini-kotao vlasnici ne trebaju prijavljivati poput velikog kotla za rakiju i plaćati na njega neka davanja.

Vrijednost i atraktivnost ovog proizvoda prepoznao je i jedan distributer iz Zagreba, s kojim je Stjepan već dogovorio suradnju, a u tijeku su i ozbiljni pregovori za izvoz te stvaranje prepoznatljivog brenda. Stoga kroz desetak dana, kako je najavio, Stjepan počinje ozbiljnu, serijsku proizvodnju svog mini kotlića. Trenutno ih, kaže, može bez problema proizvesti oko stotinjak mjesečno, a prodavat će ih po cijeni od 200 eura. U svakom slučaju, sudeći prema prvim reakcijama onih koji su ga vidjeli, ali i obzirom na čitavu priču i relativno povoljnu cijenu, ne sumnjamo da će ovaj vrlo zanimljiv i atraktivan proizvod 'Made in Zagorje', zasigurno naći svoje brojne kupce i svoje, usudit ćemo se reći čak i međunarodno tržište.