Foto: Arhiva/Ilustracija

Nisu ogorčeni samo pacijenti u Gornjoj Stubici zato što je otišla liječnica iz jedne ordinacije obiteljske medicine, pa postoji (opravdani) strah kako će i kod koga ostvarivati zdravstvenu zaštitu. Takva se priča može čuti i u Konjščini, Loboru, Belcu koji žaluje što zbog manjega broja zdravstvenih osiguranika nema svoju ambulantu, a od nedavno i u zlatarskoj ispostavi Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije.

I nije to samo specifičnost Krapinsko-zagorske županije. To je boljka hrvatskoga zdravstvenog sustava. Čuli smo da je slično i u susjednoj Sloveniji! Poznato je kako na tržištu rada nema liječnika, što je neobično s obzirom na to da medicinski fakulteti djeluju u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Na raspisani natječaj za nekoliko liječnika u Domu zdravlja KZŽ nije prispjela ni jedna molba!

Ili ih ima, ali se mladi liječnici ne odlučuju za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti odnosno obiteljskoj/općoj medicini, k tome izvan većih urbanih središta, premda su izjednačene plaće s bolničkim liječnicima. Dio ih jamačno odlazi u inozemstvo koje im omogućuje osjetno bolju materijalnu egzistenciju.

Poznato nam je kako se mladi liječnici i ne odlučuju za specijalizaciju iz obiteljske medicine. Dijelom je to i razumljivo, jer u ambulanti se prepušteni sami sebi, nemaju se s kime konzultirati u slučaju potrebe (na klinikama je to timski rad), a k tome ubija ih opterećenost administracijom. Vrijeme koje bi mogli posvetiti pacijentima, gube na papirologiju.

Naručivanje pacijenata – da ili ne ?
Na svježem primjeru situacije u zlatarskoj ispostavi ustanovili smo kako se u praksi ne može ostvariti zakonsko pravo slobode izbora doktora medicine, zajamčeno Zakonom o zdravstvenoj zaštiti odnosno njegovom glavom“Prava i dužnosti osoba u ostvarivanju zdravstvene zaštite“. Naime, do kraja 2023. godine u ispostavi su djelovala tri tima obiteljske medicine odnosno troje liječnika (dvoje privatnika odnosno koncesionara i jedan zaposlenik u DZ-u).

Čim se, još ljeti, pročulo kako jedan liječnik koncesionar, nakon više od 40 godina radnoga staža, odlazi u mirovinu, dio njegovih pacijenata, zbog bojazni tko će ga naslijediti, želio je s kartonom prijeći jednom od drugih dvoje liječnika, sa završenim specijalizacijama i respektabilnim radnim iskustvom.

Međutim, dobiven je odgovor:“ Pošto trenutno imamo upisanih pacijenata više od limita koji je odredio HZZO,ne smijemo, nažalost ,upisivati nove pacijente“. Informacija je točna i lako provjerljiva na izdvojenoj stranici HZZO-a „Tražilica ugovorenih partnera“. Dakle, zakonsko pravo na papiru je jedno, a zbilja sasvim drukčija!

Znak odobravanja
I zbunjola tek slijedi. Ovih dana na adrese zdravstvenih osiguranika koji su zdravstvenu zaštitu ostvarivali u sada zatvorenoj ordinaciji koncesionara, stigla je pisana obavijest HZZO-a kojom obavještavaju korisnike kako je s Domom zdravlja KZŽ ugovoreno pružanje usluga u novoformiranoj ordinaciji u kojoj dosadašnji korisnici mogu od 1. siječnja ostvarivati zdravstvenu zaštitu.

I još jedna zanimljivost: “U slučaju da želite primarnu zdravstvenu zaštitu u djelatnosti opće/obiteljske medicine koristiti u drugoj ugovornoj ordinaciji primarne zdravstvene zaštite, a ne u spomenutoj, sukladno odredbama Pravilnika o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora primarne zdravstvene zaštite, imate pravo izvršiti promjenu izabranog doktora opće/obiteljske medicine“, piše u dopisu HZZO-a s potpisom voditelja Područne službe dr. Tome Pavića.

Istodobno na izdvojenoj stranici HZZO-a piše kako su obje ordinacije dosegle limit!? I neka se osiguranik sada snađe. Formalno može, ali praktički – ne može! Zatim, ima još jedna, u obiteljskoj medicini sve raširenija pojava – naručivanje pacijenata, slično kao u bolnicama , a ta nam je zbilja poznata.

Uputili smo glasnogovorniku HZZO upit, zatim i požurnicu, kojim je pravnim aktom ili nečijom odlukom regulirana sve više uvriježena praksa naručivanja pacijenata (navodno do 40 dnevno!?), ali odgovora nema. Htjeli smo čuti i mišljenje ravnateljice Doma zdravlja KZŽ, dr. Nade Dogan, znajući kako je u rješavanju aktualne situacije bespomoćna, ali i kod nje smo naišli na šutnju. A narod kaže : “Šutnja je znak odobravanja“.

Problemi starijih
Možda je zamisao u osnovi dobra. Nema gužvi u čekaonicama i liječnik ima više vremena za rad s pacijentima. Možda je to dobro u sredinama u kojima pacijenti imaju mogućnost korištenja javnoga prijevoza. Na primjeru Zlatara slika je drukčija. Osim Zlatara, područje grada čini i 18 naselja, čiji stanovnici nemaju nikakav javni prijevoz. To su uglavnom raštrkana naselja po bregima.

K tome, zdravstvenu zaštitu u ambulantama više koriste građani starije populacije, od kojih mnogi nemaju osobna vozila, informatičku opremu ili neki drugi oblik komunikacije. Nerijetko, čekaju nekog od susjeda da dođe s posla i zamole ga za prijevoz do ambulante. Primjerice, starici iz Petruševca ili Vižanovca, sigurno nije lako doći do zlatarske ispostave na brdu, u kojoj neke ambulante prakticiraju naručivati pacijente, a neke ih obrade i više od stotinjak u radnome vremenu. I pri tom pacijenti nemaju primjedbe na pruženu zdravstvenu zaštitu!

Drugačija stvarnost
Razgovarali smo s nekoliko liječnika slušajući njihove argumente ZA i PROTIV. U pravu su oni koji kažu otkako naručuju pacijente, uz uvođenje drugih kanala komunikacije, imaju daleko više vremena za pacijenta s problemom, više strpljenja za temeljitost, razlaganje, objašnjavanje...

Dio pacijenata teže prihvaća takvu praksu, pa povremeno dođe i do incidentnih verbalnih situacija. Navodno, HZZO nije dao limit ugovaranja, nego preporuku (htjeli smo je vidjeti u pisanome obliku !?). Što se tiče limita pacijenata po liječniku (2 150) HZZO je dao limit o broju pacijenata koji se po ambulanti mogu platiti u glavarini. Liječnik može primiti i više, ali mu to neće biti plaćeno. Zapravo, ako se radi o liječniku Doma zdravlja, neće biti plaćeno ustanovi!

Radi se o glavarini čiji je godišnji iznos mizeran. A pacijenti mogu i dalje bezuspješno čitati „ Osigurana osoba primarnu zdravstvenu zaštitu ostvaruje kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, obiteljske (opće) medicine, ginekologa, pedijatra i doktora dentalne medicine kojeg bira na način propisan Pravilnikom o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora primarne zdravstvene zaštite“.

No, stvarnost i život su nešto sasvim drugo.