Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Zvuk bušilice odzvanjao je sa slovenske strane granice, nedaleko od dječjeg vrtića u Humu na Sutli. Zasukavši rukave, slovenski je vojnik iz bunta žičanih panela uprtio nešto više od dva metra dug komad i ponio ga do netom postavljenog zelenog metalnog stupa gdje su ga čekali vojnici čije je posao bio panel namontirati na dva nosača, piše Večrnji list.

Tako se na brzinu “zidala” ograda. A još u srijedu na ovom je mjestu, kao uostalom duž cijele granice sa Slovenijom, bila žilet-žica, u općini Hum na Sutli postavljena prije petnaest mjeseci. Slovenska vojska sada je skida i zamjenjuje – vrtnom ogradom.

Od postavljenih 16 kilometara bodljikave žice skinuli su “čak” 600 metara, a već je prije 300 metara umjesto u žici bilo u vrtnoj ogradi. Hum na Sutli prvo je mjesto u Hrvatskoj duž čije su granice Slovenci počeli skidati žilet-žicu, i to istodobno kada su žilet-žicom počeli ograđivati svoj dio granice kod Buzeta.

U proteklih više od godinu dana, otkad je žica postavljena, kroz nju je probilo šipražje pa je skidanje išlo teže nego postavljanje.

– Ljudi s obje strane granice bili su jednako ogorčeni kada je žica postavljena. Sada će u samom mjestu umjesto žice biti barem kulturna ograda, da djeca s prozora škole ili iz dvorišta vrtića ne gledaju žicu kakvu su imali prilike vidjeti u filmu o Auschwitzu.

Mislim da na ovom području nikakva ograda nije ni trebala jer migranata kod nas nema. Zabilježeno je tek nekoliko pojedinačnih slučajeva kad su se pokušali prošvercati u kamionu – kaže Zvonko Jutriša, načelnik u Humu na Sutli, općini koja je spojena i povezana sa slovenskom općinom Rogatec u kojoj Hrvati imaju poljoprivredna zemljišta, baš kao što Slovenci imaju njive s hrvatske strane rijeke Sutle.

Da bi dobrosusjedski odnosi opstali, Jutriša i načelnik općine Rogatec Martin Mikolič zajedničkim su snagama pritiskali slovenske državne institucije, ustrajni u zajedničkoj želji da se žilet-žica makne.

– Umjesto žilet-žice dobili smo Trumpovu ogradu. Ono što će on raditi u Americi radi se u zemlji američke nevjeste Melanije. Mora da su Amerikanci i Slovenci povezani – smiju se Zagorci dodajući da je netko dobro zaradio najprije na žilet-žici, a sada na vrtnoj ogradi.

– Kak je prek noći zdignuta žica, tak je sad ograda. Kad je žica podignuta, ljudi su rekli da ne budu više ni išli u Sloveniju, ak im baš nije za silu – govori Anita Tkalec na koju nailazimo kod vrtića kamo je došla po sinčića Tea.

– Mi smo s Rogatecom jedna cjelina podijeljena potočićem koji se zove rijeka Sutla. Ljudi se međusobno vjenčavaju, zajedno rade... A bili su nas prerezali žilet-žicom – govori općinski načelnik Jutriša.

Potkraj prosinca Slovenci su na samom graničnom prijelazu, s kojeg je sada skinuta žilet-žica, postavili i metalnu ogradu čija su vrata, barem zasad, širom otvorena.

– Mislim da nam ni žica ni ograda nisu potrebni. Pa ne bumo mi Hrvati bježali prek granice nit budu Slovenci došli k nama. A migranti sigurno neće doć do granice i reći da nemaju dokumente. Ovdje se granica uvijek dobro kontrolirala, slovenska je policija dobro opremljena i ograde ne budu ništ pomogle jer onog tko je naumio prijeći nekoliko metara ograde neće zaustaviti.

Šteta je da se to u današnje vrijeme uopće radi. Ovdje je žica bila u Drugom svjetskom ratu, a sad ju ponovno postavljaju – kaže Josip Šolman, direktor u tvornici stakla Vetropack Straža, tvrtki koja ima skladište sa slovenske strane granice koje je s tvorničkim krugom povezano mostom.

Oko skladišta je tri metra visoka ograda, ima i videonadzor, no Slovenci su duž korita rijeke Sutle i ispred skladišta bili postavili žilet-žicu.

Načelnik Zvonko Jutriša kaže da mu je najvažnije da žilet-žice više nema u samom središtu mjesta, da je ne gledaju. S naše strane granice, objašnjava, životinje ne mogu stradavati jer ih od žice dijeli Sutla. Ali zato stradavaju sa slovenske strane. I to već petnaest mjeseci.