Vlatka Gođevac, umirovljena logopedinja iz Zagreba, posljednjih 8 godina živi u Tuheljskim Toplicama, talentirana je umjetnica koja stvara unikatne ručne radove. Završila je desetak tečajeva na kojima je izučila mnoge vještine: rad na keramici, rad na svili, rad na namještaju, izrada lutaka, crtanje na svim materijalima (kamen, drvo, staklo...), akrilne tehnike u slikarstvu i mnoge druge. Radi s raznim tehnikama: voskom, svilom, salvetnu tehniku i sve druge ručne radove.

Slikanje

– Oduvijek sam voljela raditi rukama, a svaku tehniku koju sam naučila na tečajevima primijenila sam na svoj način unoseći svoju kreativnost. Tehnika mi je bila samo sredstvo da uđem u svijet nekog materijala. Bavim se ručnim radom zapravo cijeli život, doduše ne toliko inetnzivno dok sam vodila svoju privatnu školu – rekla je umjetnica dodajući kako su joj motivi jako široki. Zanimljivo je reći da su svi njezini radovi od recikliranog materijala i od onog što neki smatraju otpadom. Kako priča Vlatka, netko više ne nosi neku majicu, netko više ne nosi neku haljinu, a ona od toga napravi nešto sasvim novo. - Slikanje mi je također poseban hobi s kojima se bavim. Naslikala sam sigurno više od 100 slika. Član sam udruge „Oton Iveković“ iz Klanjca – ispričala je Vlatka koja svoje radove ne prodaje nego radi, kako je dodala, za svoj gušt. – Svim svojim prijateljima poklanjam individualizirane poklone, jer volim raditi za određenu osobu ili ustanovu. Radim dosta brzo, tako da uvijek imam puno gotovih radova za koje ne znam što bih s njima. Imali smo par godina i štand na Sajmenom danu u Tuhlju, ispred Zadruge „Grunt“ čija sam jedna od osnivačica, no, nažalost, ta zadruga nikad nije zaživjela – naglasila je svestrana umirovljenica.

Industrija suvenira

Pitanje svih pitanja je, kaže Vlatka, koji bi bio autohtoni zagorski suvenir? - Puno sam razmišljala da se vežem uz ovaj kraj i što bih mogla ovdje izbrendirati, što mogu napraviti rukama u nekoj interesantnoj tehnici. Prijavila sam se na natječaj kojeg je raspisala Općina Tuhelj za suvenir ovog područja. Dobila sam prvu i jedinu nagradu jer se nitko drugi nije javio na natječaj. To, nažalost, govori o tome da ovdje ljudi ne razmišljaju o tome što je ovdje brendirano. Napravila sam minijaturne drvene karniše u starinskom štihu sa crveno-bijelim kariranim zavjesama. Također sam napravila i zdjelu od gline. To je zgodno izgledalo, no nisam nastavila s tim – kaže nam ova talentirana umjetnica. Vlatka se također osvrnula na industriju suvenira koja u zemljama zapadne Europe zapošljava velik broj ljudi i donosi veliku dobit: – Cijela Europa ima industriju suvenira. Tko to razumije zna da se u ovoj industriji može zaposliti strahovito velik broj ljudi. U Italiji postoji sajam obrtničkih zanimanja te vrste.Tamo masovno izrađuju ručne radove koji ne izgledaju kao kineski proizvod, tu nema plastike, sve je od prirodnih materijala. Ljudima treba objasniti da suveniri nisu neka bezvezna djelatnost, već ozbiljna industrija. Pravi turist ne kupuje brendiranu robu koja se može naći bilo gdje, nego kupuje ono što je tipično za određenu zemlju– rekla je.

Radionica i suvenirnica

– Moja je želja bila da u jednom prostoru, općinskom ili školskom, otvorimo suvenirnicu i radionicu, gdje bi dolazili materijali svih vrsta – otpad, majice, traperice, koje bi reciklirali i radili nešto potpuno drukčije. Da u tim radionicama izučimo i druge za izradu ručnih radova i da se što više ljudi uključi. Puno žena je u Zagorju izgubilo posao u tekstilnoj industriji. Inicirala sam radionice takvog tipa, no nije bio neki odaziv. Prvo pitanje koje zainteresirani postave je „imam li ja od toga koristi i koliko ću ja zaraditi?“ To ne ide tako. Prvo se mora dobro izučiti i napraviti taj proizvod i onda biti strpljiv – podijelila je svoja razmišljanja s nama ova kreativna umirovljenica iz Tuheljskih Toplica.