Vojna struka već dulje vrijeme ukazuje da postojeći sustav dragovoljnog vojnog osposobljavanja ne daje potrebne rezultate po pitanju popune djelatnog vojnog sastava, kao ni popune razvrstane pričuve. Stoga je izuzetno važno da što veći broj državljana Hrvatske dobije osnovne vojne vještine. 

Bivši načelnik Glavnog stožera, umirovljeni admiral Robert Hranj, je za Novi list otkrio koji je to broj rezervista koji bi Hrvatskoj bio potreban

"Trebamo se podsjetiti da je svaki građanin Republike Hrvatske od 18 do 55 godine starosti vojni obveznik (žene do 50, visoki časnici do 60, admirali i generali do 65). Muškarci imaju tzv. novačku obvezu, odnosno moraju se uvesti u vojnu evidenciju te, ako je tako propisano zakonom, javiti u vojnu službu, a poslije biti u pričuvi do isteka vojne obveze. Hrvatska je zakonom propisala veličinu pričuve. Pričuvu dijelimo na ugovornu, s 1.000 pripadnika, i mobilizacijsku. Mobilizacijska pričuva se dijeli na razvrstanu s 20.000 pripadnika i nerazvrstanu koju čine svi ostali vojni obveznici. Važno je znati da u razvrstanu pričuvu, dakle u onu gdje pričuvnici imaju svoj raspored u postrojbe Oružanih snaga, ulaze samo oni građani koji već imaju vojnu obuku.

Trenutno u bazenu pričuve koja ima nekakvu vojnu obuku (Domovinski rat, vojni rok od 1995. do 2007., dragovoljna vojna obuka od 2008. do danas) i time se kvalificira za razvrstanu pričuvu, imamo oko 300.000 pričuvnika. Možemo lako zaključiti da je većina razvrstane pričuve starija od 40 godina. Generiranje novih razvrstanih pričuvnika kroz dragovoljno vojno osposobljavanje praktično ne postoji, a mi godišnje gubimo 20-25.000 vojnih obveznika koji imaju neku vojnu obuku, zato jer postaju stariji od 55 godina, ili su bolesni, iseljeni, umrli. Ako se ne promjene trendovi, u narednih 10-15 godina izgubit ćemo bazen za popunu razvrstane pričuve", kaže Hranj.

Komentirao je i pitanje obavezne vojne obuke za žene.

"Danas one mogu ići na dragovoljnu vojnu obuku, ali zakon ne prepoznaje njihovu obavezu da se vojno obučavaju. Smatram da bi izjednačavanje muškaraca i žena po pitanju obaveze odlaska na vojnu obuku imalo više pozitivnih nego negativnih elemenata: dodatno bi potvrdili težnju da ojačamo rodnu ravnopravnost, na primjer izbjegao bi se argument nejednakih prava kod kasnijeg zapošljavanja u državnim službama; dodatno, na svim razinama u OS bi se u praksi jačala i potvrđivala načela rodne ravnopravnosti, što bi se moglo pozitivno reflektirati i na cijelo društvo, a ne treba ni zaboraviti da žene čine više od 50 posto populacije i bilo bi pomalo nerazumno odbaciti tako veliki populacijski i intelektualni potencijal. Mislim da bi nam i po tom pitanju tzv. norveški model mogao poslužiti kao primjer", zaključio je.