Tek rijetki pratitelji sportske povijesti znaju da je u Krapinskim Toplicama rođen jedan od vrhunskih boksača, nekadašnji prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji, Zdravko Vuzem, koji se, odlaskom u mirovinu, devedesetih godina prošlog stoljeća, ponovo vratio u svoje rodno mjesto, gdje i danas živi u svojoj devedesetoj godini života. -Moj otac je nekad u Krapinskim Toplicama imao gostionu i mesnicu, tu kod sadašnjeg hotela, a isto tako imao je gostionicu i mesnicu u Tuhlju. Nažalost, 1933. godine ga je vozio taksi, bila je prometna nesreća i poginuo je. Ja sam tada imao pet godina, takoreći, nisam ga pravo ni upoznao. No, čitavo vrijeme sam bio vezan uz Krapinske Toplice. Tu sam završio pučku školu i otišao u Zagreb na naukovanje za bricu, ali to mi se nije sviđalo pa sam se vratio doma. Tad sam krenuo za mesara, ali ni to me nije baš interesiralo – ispričao nam je Vuzem.

Ratno vrijeme

Naukovanje je prekinuo zbog rata, jer su ga 1942. godine tadašnje vlasti Nezavisne države Hrvatske regrutirale u ustašku vojsku u kojoj je bio sve do kraja rata. -Nakon oslobođenja sam završio u logoru. Najprije u Pregradi, zatim u Krapini, Lepoglavi i na kraju u Prečkom, odakle sam pobjegao i 1945. godine vratio sam se u Krapinske Toplice. Tu nisam imao od čega živjeti pa sam opet otišao u Zagreb, izučio zanat i poslije počeo boksati. A što se tiče ovih logora u kojima sam bio, nisu to bili klasični logori, nego me je jedan partizan, koji je bio komesar za čitavu Zagorje, dao zatvoriti i pitao me zašto sam bio u Ustašama. A što sam mogao? Bio sam mladi momak, dečko, uzeli su me – prisjeća se Zdravko Vuzem svog ratnog i poslijeratnog puta.

Susret s boksom

Upravo u to poslijeratno vrijeme počelo je i njegovo ozbiljno bavljenje boksačkim sportom, u kojem je vrlo brzo postao jedan od najboljih. -Kad sam 1947. godine bio naučnik u Zagrebu, počeo sam boksati u tadašnjem zagrebačkom Boksačkom klubu Lokomotiva. Nakon toga sam 1948. godine otišao u armiju na tri godine. Kad sam se vratio, 1951. godine, počeo sam se još aktivnije baviti boksom, postao sam prvak kluba i tada sam išao na turneju po Nizozemskoj, Finskoj, Norveškoj i Švedskoj. Prvak Grada Zagreba postao sam 1952. godine, a kasnije sam osvajao titule i na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije. Svoj 250. nastup za Lokomotivu sam slavio u Zagrebu protiv Boksačkog kluba Kragujevac u teškoj kategoriji. Moj protivnik je imao 147 kilograma, a ja samo 73. Morao sam nabiti kilažu da dođem na preko 81 kilogram, kako bi mogao nastupati. I tada sam pobijedio i to je bilo veliko moje slavlje. Postao sam prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji i internacionalni majstor, priznat u svijetu. Prošao sam sve države i boksao po mnogim gradovima – ispričao nam je Vuzem o svojim sportskim uspjesima.

Ugovor s Nijemcima

Njegova karijera nije se zaustavila na boksanju za zagrebačku Lokomotivu, već je ostvario i zavidne europske rezultate. -Potpisao sam 1958. godine trogodišnji ugovor sa Stuttgartom i otišao u Njemačku. Tamo sam ostao deset godina, tijekom kojih sam boksao za tri različita kluba u teškoj kategoriji. Tamo sam se i oženio sa Njemicom, s kojom sam i danas u braku i to već više od 55 godina. Ona više živi u Stuttgartu, jer joj više paše među njenim ljudima, majka joj je još živa i braća, a ja više volim svoje rodno mjesto i tu želim ostati. Ne znam koliko još dugo, sad imam 89 godina. Bit će kako je dragi Bog odredio – govori nam vedri i vitalni bivši šampion.

Pobijedio i rak

Inače, tadašnji boksački prvaci i nisu baš mogli živjeti od sporta, već je Zdravko morao raditi i druge poslove. Uglavnom su to bili poslovi osiguranja štićenih osoba tadašnje države, a dugi niz godina bio je i osobni vozač generalnog direktora Jugoslavenskih željeznica. –U mirovinu sam otišao 1990. godine i tada sam se vratio u Krapinske Toplice, gdje sam imao stan. Kako sam obolio od raka gušterače, ovdje sam ga i izliječio. Liječnici u Njemačkoj rekli su mi 1998. godine da će to biti kraj mog života. No, ja sam odmah došao u Krapinske Toplice, počeo jesti drugu hranu, drugo piće, promijenio način života i na kraju sam se izliječio i još danas živim – ispričao nam je svoju ispovijest Vuzem, koji i u svojoj devedesetoj godini života živi, koliko mu to okolnosti dopuštaju, sportskim načinom života.

Život ide

Naime, iako je strastveni pušač koji zna popušiti i po dvije kutije cigareta dnevno, Vuzem svaki dan biciklom prijeđe i po trideset kilometara. -Bavim se sportom koliko mogu. Vozim bicikl, plivam, vježbam, gimnasticiram. No, današnji boks i ostale sportove slabo pratim. Niti me nešto posebno ne interesira, niti imam vremena. Radije to vrijeme provedem baveći se sobom i svojim životom. Družim se sa svojim prijateljima, ponekad malo kartamo i eto, život ide – rekao nam je Zdravko Vuzem, nekadašnja 'zagorska zlatna šaka'.