Prema nekim podacima, godišnje se u Hrvatskoj rodi osam trojki. Dok je stopa nataliteta blizanaca  između 1980. i 2009. godine porasla za oko 76 posto, broj rođenih trojki i četvorki u proteklih je 20 godina pao za jednu trećinu. Prema našim saznanjima, u Oroslavju žive čak tri obitelji s trojkama, jedna od njih je i obitelj Skušić.

Treći kao iznenađenje

Alojz, Petar i Stjepan Skušić trojke su iz Gornjeg Oroslavja, dečki koji za sebe kažu da su, unatoč tome, karakterno potpuno različiti. Rođeni 7. veljače 1994. godine njih su trojica zapravo trebali biti blizanci. – Ja sam bio iznenađenje na porodu – našalio se Alojz, najmlađi među trojicom. – Roditelji vele da smo bili anđeleki dok smo bili mali – dodao je. Šalu na stranu, dečki su nam otkrili da su kao obitelj vrlo povezani. Mama Radojka i tata Josip nikad nisu radili razlike među njima, a u odličnom su odnosu i sa četiri godine starijom sestrom Anamarijom. – Imali smo nas trojica faze kad smo se znali potući i posvađati, no to bi trajalo pet minuta i nakon toga bi sve bilo u najboljem redu, kao da se ništa nije desilo. Tak je i sad. Kad smo bili mali, svaku glupost koju bi napravili, zataškali bi svi skupa – ispričali su nam.

Bilo im je sasvim normalno što idu u isti razred osnovne škole, pa su tako nastavili i u srednjoj. Iako su prvo namjeravali upisati svaki drugu srednju, na kraju su upisali smjer za računalne tehničare u Srednjoj školi Oroslavje. Dok su ih, kažu, u osnovnoj školi svi jako dobro raspoznavali, u srednjoj je to bilo malo drugačije. – Znalo se dogoditi da su nas doživljavali kao jednu osobu. Na primjer, ako je jedan od nas znao neki predmet za tri, i druga dvojica su dobila tri. Imali smo i situaciju, kako sam ja bio od nas trojice prvi u imeniku, imao sam upisane ocjene od sve trojice. Kad je trebalo zaključiti ocjenu, skužili smo da je sve naše ocjene upisala meni, a Petar i Stjepan nisu imali niti jedne ocjene – ispičao je Alojz. Unatoč tome, kažu kako profesorima nisu priređivali spačke, a njihov ih je razrednik, profesor Cobović zapamtio prvi dan i nikad ih nije zamijenio, niti stavljao u 'isti koš'.

Alojz Skušić

Zamjene

Iako ih mnogi u Oroslavju dobro poznaju, još uvijek ima onih koji ih vrlo lako zamijene. – Ali nama je to već normalno. Često sretnem nekog ko me pozdravi, pa se više ni ne trudim saznati tko je to i kojeg je od braće zapravo pozdravio. A kako brat Alojz ima otvoren servis, desi mi se da me oni koje sretnem pitaju mogu li im popraviti ovo ili ono. Ja samo velim da budem, drugi tjedan, nek dopeljaju. Nema smisla više objašnjavati da ja nisam moj brat, neki je put to prekomplicirano – kaže Petar, prisjetivši se još jedne dogodovštine. – Uspjela nas je i Alojzova cura zamijeniti. Oni su se tek bili upoznali, a ja nisam još uopće znal da ona postoji. Sreli smo se vani i ona me pozdravila, a onda je poslije njega pitala zake ju nije pozdravil – ispričao je Petar.

Petar Skušić

Različiti interesi i karakteri

Iako mnogi misle da su jednaki, jer su i na prvi pogled vrlo slični, vrlo se brzo istaknu njihove različitosti. Dok su ko mali bili više privrženi jedan drugome, to se u srednjoj školi počelo mijenjati. Različit im je ukus kod djevojaka, a različite interese sada imaju i u poslu. Najstariji Stjepan radi kao tehnolog u drvnoj struci, Alojz ima servis za male poljoprivredne strojeve i električni alat, a Petar je u strojarskoj struci. Ni u razmišljanjima nisu slični, a karakterno totalno različiti. Pere nikad nema doma, on, kaže, živi iz dana u dan i nema neke prevelike planove.

Stjepan Skušić

Stjepan je najsmireniji i volio bi jednog dana imati svoju firmu, a Alojz pak, kažu dečki, najbrže plane, a naslijedio je od oca interes za popravljanjem malih strojeva. Jedan drugoga pokušavaju savjetovati, no to baš ne ide uvijek glatko. – Svaki je tvrdoglav na svoju stranu, obično se posvađamo oko toga i opet napravi svaki po svojem – kažu.

Rođendane još uvijek slave zajedno. – To je onda ko mala svadba, bude nas oko sto. Imamo uglavnom isto društvo, ali nas se skupi puno. Još uvijek ima ljudi kojima je to nezamislivo, čudno im je kad velim da imam još dva ista brata – kaže Stjepan. – Ljudi nas često znaju pitati kak je to biti trojčeki. Nama je normalno, mi ne znamo kak je to biti solo – zaključio je Alojz.