Velika subota je kršćanski blagdan, koji se slavi dan prije Uskrsa.  To je dan tišine i molitve.  Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci i smrti.

Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdijenje koje se slavi noću, započinje tek kada padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje.

Od ranih kršćanskih vremena tu noć nazivamo „noć bdijenja“.

Blagoslivlja se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Nakon toga čitaju se tekstovi iz Svetog pisma, pjevaju psalmi, a čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće.