Europska unija planira uvesti digitalnu putovnicu proizvoda do kraja ovog desetljeća, sustav koji će omogućiti potrošačima da, skeniranjem koda, jednostavno dođu do detaljnih informacija o proizvodu, uključujući njegovo podrijetlo, sastav, te mogućnosti popravka i recikliranja, piše zagrebinfo. 

Ova opsežna regulativa bit će implementirana postupno, s naglaskom na sektore koji imaju značajan utjecaj na okoliš i sigurnost. Proizvođači baterija prvi su na redu, s obvezom koja počinje 2027. godine, dok će se ostale industrije uključivati u fazama do kraja desetljeća.

Digitalna putovnica proizvoda funkcionirat će kao digitalni zapis povezan s fizičkim proizvodom putem QR koda ili slične tehnologije. Skeniranjem te oznake, korisnici će moći pristupiti podacima o materijalima, ugljičnom otisku, energetskoj učinkovitosti, dostupnosti rezervnih dijelova i uputama za zbrinjavanje. Za točnost ovih informacija odgovornost snose proizvođači ili uvoznici, dok dobavljači osiguravaju ulazne podatke.

Sustav neće obuhvaćati sve proizvode. Hrana, lijekovi i motorna vozila trenutačno su izuzeti jer su već regulirani posebnim pravilima. Nakon baterija, očekuje se uključivanje tekstilne industrije, građevinskih materijala, a kasnije i elektronike te drugih industrija poput čelika, aluminija i kemikalija.

Unatoč tome što se projekt razvija na razini Europske unije, dio hrvatske industrije još uvijek nema jasnu viziju o njegovoj primjeni. Postoje neizvjesnosti vezane uz troškove, tehničku implementaciju i rokove prilagodbe, koji će ovisiti o složenosti proizvoda i stupnju digitalizacije poduzeća.

Iz industrije stižu upozorenja da bi uvođenje digitalne putovnice moglo generirati značajne troškove i administrativno opterećenje, posebno za mala i srednja poduzeća. Kao ključni izazovi ističu se prilagodba informatičkih sustava, osiguravanje pouzdanih podataka kroz cijeli lanac opskrbe te zaštita poslovno osjetljivih informacija.

U isto vrijeme, Hrvatska udruga poslodavaca naglašava važnost postupnog uvođenja i pružanja potpore poduzetnicima, kako bi se nova pravila pretvorila u razvojnu priliku, a ne isključivo u regulatorni teret.

Procjene ukazuju na neujednačenu spremnost domaće industrije. Veći izvoznici već rade na prilagodbi, dok manja poduzeća tek procjenjuju hoće li i u kojoj mjeri biti obuhvaćena novim sustavom. Glavni problemi navedeni su nedostatak strukturiranih podataka, slaba sljedivost u lancima opskrbe i manjak stručnih kadrova.

Iako postoje izazovi, digitalna putovnica proizvoda predstavlja značajan korak prema transparentnijem i održivijem tržištu, gdje će potrošači imati pristup većem broju informacija, a proizvođači će snositi veću odgovornost za cijeli životni ciklus proizvoda.