Narodni običaji vezani uz najveći katolički blagdan Uskrs, u Hrvatskoj vrlo su slikoviti i raznoliki ispričao je za kustos zagrebačkog Etnografskog muzeja Josip Barlek.

Ono što je vjernicima najvažnije pred taj veliki dan jesu preispitivanja duše, rekao je Barlek, dodajući da ju je stoga važno pripremiti kroz očišćenje od grijeha koje daje crkvena ispovijed.

Kako se obnavljala duša od svega što se na njoj nakupilo kroz proteklu godinu dana, rekao je Barlek pred Uskrs se običavalo a, tako je i danas posebno urediti kuću.

No ti su kućni zahvati nekada bili mnogo veći nego danas.

U velikom je tjednu pred Uskrs, kaže Barlek posebno živo i veselo bilo u Hrvatskom zagorju.

Naime u njemu su se izvana bojile i kuće.

"Znalo se namočiti vapno u koje se stavila modra galica, pa su se kuće koje su bile sagrađena od drveta i zemlje nanovo bojile kako bi dobile novu odjeću".

A, tako je bilo i sa čovjekom, kaže Barlek.

Uz obnavljanje duše običavalo se obnoviti i odjeću.

Na Uskrs je bilo važno nositi komad nove odjeće, pa makar to bile samo čarape, košulja ili nova marama.

No ono što je bilo posebno lijepo i šareno, i o čemu su pisali mnogi književnici u svojim djelima jest odlazak u crkvu na blagoslov jela, napominje Barlek:

"Marame,stolnjaci, ručnici koji se u toj kući koriste po prvi puta, novootkani, novoukrašeni. U njih se zamatala hrana koja se potom nosila na blagoslov. Nekada je to bila cjela sila jela. Šunka, pletenica, kuhana jaja, pisanice,kruh, kobasice. U nekim se krajevima blagoslivljala sol, a u nekima i vino", rekao je Barlek.

Uz blagoslov jela, običaj koji se zadržao do danas jest bojanje jaja, pravljenje pisanica.

Taj običaj kaže Barček datira još iz predkršćanskoga doba.

Pisanice su tako pronađene u staro-germanskim i staro-skandinavskim grobovima, kaže Barlek:

"A u Hrvatskoj smo našli obojene otrusine jaja u jednom starohrvatskom grobu u Šibeniku. One su nađene u vrlo lošem stanju ali ipak nam govore o tome kako je pisanica bila živa. Ona se i mrtvima stavljala u grob kao znak vitalnosti i novoga života".

Nakon vremena odricanja u Korizmi, na Uskrs se kaže Barlek po prvi puta smjelo zaplesati i zapjevati.

A nakon uskršnjeg doručka djeca su običavala igrati se s pisanicama kuckajući jaja jedno o drugo.

Gubio je onaj čije bi se jaje prvo razbilo.