Munir Vejzović, poznati slikar, kipar i grafičar koji je na hrvatskoj likovnoj sceni djelovao gotovo pola stoljeća, umro je u nedjelju navečer u dobi od 80 godina u Zagrebu, piše Dnevnik.hr.

Svoj plodan i impresivan opus započeo je stvarati sedamdesetih godina. Bio je vrhunski kolorist i grafičar, vladao je gotovo svim tradicijskim tehnikama i medijima, kao što su bakropis, mezzotinte, pastela i gvaš, kazao je likovni kritičar Milan Bešlić za Hinu.

Vejzovićeve slikarske interese ilustriraju različiti ciklusi, koji uključuju aktove, mitološke prizore i cvjetne motive, no proslavio se gradskim vedutama Zagreba.

"Vejzović je motive tipične za Zagreb izvukao i napravio od njih reprezentativne motive, i na taj način obogatio svoj opus. Ta ga je dionica njegova njegova opusa učinila popularnim slikarem", poručio je Bešlić.

"Naturalizirani Zagrepčanin, koji je zasigurno nacrtao neke od najljepših veduta Zrinjevca, Cvjetnoga trga. No bio je i izraziti umjetnik koji je sasvim sigurno znao najviše slikarske ljepote izvući iz grafičkog medija", istaknula je Biserka Rauter Plančić, povjesničarka umjetnosti, za HRT.

Visoko je vrednovan od kritike i društva, a osim slikarstva, bitan je dio njegova opusa i kiparstvo.

"Ta činjenica možda će doći s vremenom malo više do izražaja i nedvojbeno će upotpuniti percepciju Vejzovićeva opusa kao nezaobilaznu dionicu suvremene likovne umjetnosti", izjavio je Milan Bešlić, likovni kritičar, prenosi HRT.

Munir Vejzović rodio se 29. siječnja 1945. godine u Doboju u Bosni i Hercegovini. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu. Slikarski odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1965. godine, a istodobno je pohađao i grafiku kao neobavezan predmet. Diplomirao je 1970. godine u klasi Antuna Mezdjića. Izlagao je na nizu grupnih i samostalnih izložbi te je dobitnik više nagrada i priznanja.

U jednom dijelu karijere postmodernički je kromatikom reinterpretirao stare majstore (Doručak na travi, 2002), a od 1987. zaokupljen je biblijskim motivima (Pietà, 1989; Vukovarski triptih, 1991) i oživljavanjem lirske prošlosti u ciklusu Terra incognita (1987–2003).

U svim grafičkim tehnikama izrađuje mape grafika. Ističu se njegovi sažeti crteži, puni vitalnosti i dinamike. Oblikuje i ekspresivne skulpture od gipsa, drva i bronce (Judita, 2000).