Josip Rafaj rođen je u Gornjoj Stubici, a za svećenika je zaređen 1993. godine u Rijeci. Do 1995. godine bio je kapelan na riječkoj Vežici, nakon čega je godinu dana bio kapelan u Senju. Od 1996. do kasnog ljeta 2003. godine, kada je postao župnik u Generalskom Stolu, Rafaj je vodio župu u Korenici.

Velečasni Josip Rafaj, svojim sumještanima nije ostao u dobrom sjećanju.

- Likom bi se reklo - milo dijete, no zapravo je on bio sve samo ne “dobar dečec”. Nikada se nije ponašao u skladu s crkvenim naukom - pričaju mještani, koji su ga doživljavali prije kao poduzetnika nego “slugu Božjega”.

- Znao je navratiti roditeljima, koji su, za razliku od njega, pošteni ljudi koji žive na tradicionalan način. Napravio je u selu Šagudovec nadomak Gornjoj Stubici imanje sa sto ovaca i to im prepustio na brigu, iako su stari. Planirao je ondje pokrenuti seoski turizam. Vidio sam kako su šleperima vozili građu i različite stvari, a pričalo se da što god izgradi, ne plati izvođačima, ni tu, ni u Korenici gdje je godinama službovao. Vjerujem da se na taj način nekome i zamjerio - kaže jedan mještanin. Dobro mišljenje nema ni o pokojnikovu bratu, od kojega je navodno zbog obiteljskog nasilja pobjegla žena s djecom i nalazi se u udomiteljskoj kući.

- Samo je jurio, gradio, obnovili su mu i crkvu u Korenici, a priča se da je bio sudionik i gadne afere s dohranom neke bake u Rijeci koja je na kraju završila na cesti. Osobito su mu zamjerali bahaćenje u Korenici gdje mahom žive izbjeglice i siromasi - dodao je naš sugovornik, uvjeren da je motiv mogućeg ubojstva pohlepa, odnosno naplata nekih neriješenih računa.

Izvor: Jutarnji list