Kao što smo već pisali OVDJE, s prvim danom 2022. godine stupila je na snagu vladina Uredba prema kojoj bi se u čitavoj Hrvatskoj trebao znatno smanjiti broj vodoopskrbnih tvrtki, odnosno javnih isporučitelja pitke vode. Tom je uredbom predviđeno da se na području cijele Hrvatske uspostavljaju tzv. uslužna područja, određuju njihove granice i društvo preuzimatelj, odnosno tvrtka koja će preuzeti i pripojiti svojem sustavu sve vodoopskrbe tvrtke koje su do sada poslovale na tom području.

Iako je u nekim županija određeno više uslužnih područja (u čitavoj Hrvatskoj, u kojoj je 20 županija plus Grad Zagreb, određeno ih je 41), kad je u pitanju Krapinsko – zagorska županija, ona je čitava određena kao jedno uslužno područje, a jedini distibuter pitke vode u Zagorju trebao bi postati Zagorski vodovod d.o.o. iz Zaboka.

Pišemo 'trebao bi', budući da je određeni broj gradonačelnika i načelnika, među kojima i tri zagorska, pregradski, krapinski i donjostubički, podnio Ustavnom sudu zajednički zahtjev za ocjenu ustavnosti te Vladine uredbe. Zbog toga je Ustavni sud krajem ožujka ove godine izdao Rješenje kojim se ta vladina Uredba stavlja van primjene dok Ustavni sud ne razmotri sve argumente i donese konačnu odluku je li Uredba u skladu ili protivna Ustavu Republike Hrvatske.

Inače, na području Krapinsko – zagorske županije postoje četiri distributera pitke vode, odnosno, četiri javna isporučitelja, trgovačka društva koja imaju sve potrebne dozvole za rad. Najveći je, dakako, Zagorski vodovod iz Zaboka, zatim Krakom – Vodoopskrba i odvodnja iz Krapine, Vodoopskrba i odvodnja – VIOP Pregrada i HUMVIO iz Huma na Sutli.

No, osim toga, prema podacima iz 2016. godine, na području Krapinsko – zagorske županije, koja ima 32 jedinice lokalne samouprave, bilo je, osim spomenutih javnih isporučitelja, još čak 180 drugih, različitih lokalnih vodovoda, koje bismo prema strukturi vlasništva i načinu upravljanja mogli svrstati u pet skupina ili vrsta.

Prva vrsta su lokalni vodovodi koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, odnosno gradova i općina. Druga skupina su lokalni vodovodi kojima jedinice lokalne samouprave upravljaju, ali nisu službeni vlasnici vodovoda, odnosno, nemaju vlasničkih 'papira', ali stjecajem raznih okolnosti njima upravljaju. Treći tip je onaj koji je, koliko nam je poznato, samo jedan u Zagorju, a to je toplovod kojim upravlja i koji je u vlasništvu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice. Četvrti tip lokalnih vodovoda je onaj kojima upravljaju registrirane udruge, koje imaju svoje članove, strukture i skupštine. I na koncu, peta i najbrojnija skupina lokalnih vodovoda u Zagorju je ona u kojoj lokalnim vodovodima upravljaju razne neregistrirane grupe ljudi ili čak pojedinci.

Ovdje dolazimo do jednog bitnog podatka koji je ključan za razumijevanje zašto je ova tema ozbiljna i važna za Hrvatsko zagorje. Naime, ukoliko Ustavni sud donese odluku da je Vlada donijela Uredbu koja nije u protivna Ustavu RH, ne očekuju se značajne poteškoće oko preuzimanja gore spomenuta tri javna distributera vode od strane Zagorskog vodovoda. No, to poštivanje vladine Uredbe time neće biti ispunjeno, jer ona, kao što smo rekli, podrazumijeva da na području Krapinsko – zagorske županije vodu smije distribuirati samo Zagorski vodovod, što znači da bi ta tvrtka trebala preuzeti i sve one lokalne vodovode preko kojih se isporučuje voda u prosječnoj količini većoj od 10 kubičnih metara dnevno i/ili onih koji opskrbljuju više od 50 ljudi.

Zakon o vodnim uslugama propisao je da je potrebno napraviti popis svih takvih lokalnih vodovoda, a taj popis trebao bi napraviti upravo Zagorski vodovod, no, kako smo doznali iz te zabočke tvrtke, njima za to popisivanje nalog treba dati Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje, zbog privremene suspenzije vladine Uredbe, to za sada još uvijek nije učinilo.

U prvom tekstu ovog serijala (možete ga pročitati na liku OVDJE) iznijeli smo koje su generalne razloge svog protivljenja preuzimanju njihovih vodoopskrbnih tvrtki naveli gradonačelnici i načelnici, a u sljedećem tekstu ovog serijala analizirat ćemo povijest, sadašnjost i problematiku vezanu uz već spomenute mnogobrojne zagorske lokalne vodovode koji nisu u sustavu javnih isporučitelja.

Ovaj tekst je objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.