U utorak 5. svibnja preminuo je Željko Borošak. Tužnu vijest objavio je Grad Klanjec, a od njega su se oprostili dirljivim riječima. Objavu donosimo u cijelosti.

Otišao je prerano, s toliko još neostvarenih želja, svojih i naših. Kažu da je ključ besmrtnosti proživjeti život vrijedan sjećanja. A naš Željko proživio je upravo takav život. Prekratak, ali život u kojem je svaka minuta bila ispunjena. Jer svi u Klanjcu dobro znaju da se u Borošakovoj kući svjetlo najranije pali, a najkasnije gasi.

Naslijedivši jedan od najstarijih klanječkih obrta, Željko je sa svojom obitelji stvorio respektabilnu tvrtku. Od trenutka kada je 1981. postao obrtnik, krasi ga izuzetna radišnost, upornost i energija koju malo tko ima. I nakon nedavnog odlaska u mirovinu, kada obiteljski posao polako preuzima sin Franjo, Željko nastavlja aktivno sudjelovati u radu, sigurno ponosan što se obiteljska tradicija nastavlja

Od 2013. do 2017. bio je vijećnik Gradskog vijeća Grada Klanjca, građanin kojeg je iskreno radovao svaki gradski uspjeh, a žalostilo propušteno. Donator, sponzor, podupiratelj mnogobrojnih udruga i gradskih događanja. Rodni mu je grad uvijek bio pri srcu i na srcu.

S velikim poštovanjem pamtit će ga kolege i suradnici iz Međuopćinskog udruženja obrtnika Klanjec. Željko je uvijek našao i načina i vremena da svojim idejama, iskustvom, ali i pozitivnom energijom pridonese radu Udruženja .Ono najbolje od sebe nesebično bi podijelio na svakom obrtničkom izletu, sportskim susretima, obrtničkoj noći. Dobitnik je niza priznanja za ostvarene rezultate u poslovanju, društvenom angažmanu i podupiranju rada drugih. Između ostalih i Plakete grada Klanjca za posebno vrijedne rezultate koji doprinose razvoju i ugledu Grada Klanjca.

Jedan je od osnivača Moto kluba „Sokol“ iz Klanjca. Sa Željkom se danas opraštaju njegovi „sokoli“ iza kojih ostaju na tisuće zajedno odvoženih kilometara, a svaki od njih barem jedna uspomena. Jednako tako nijedan lov, radna akcija ili proslava Lovačkog društva „Kuna“ Klanjec neće više biti ista bez Željka. Na žalost, sad kad je postao, kako je on to rekao „pravi vatrogasac“, sa završenim tečajem, kum vatrogasne zastave DVD-a Klanjec, neće više sudjelovati u radu DVD-a koji ga je veselio.

 Opraštamo se od čovjeka koji je znao pronaći pravu mjeru između ozbiljnosti u svom poslu s jedne strane i topline i srdačnosti prema ljudima s kojima je dijelio svoj život s druge strane. Jer Željko je pored sve svoje poslovne angažiranosti uvijek imao vremena i za onaj drugi, njemu jednako važan, dio života. Za društvo i prijatelje. Veselila ga je njegova klet s pogledom na Klanjec, veselio ga je njegov vinograd, podrumarstvo. Kao dugogodišnji član Društva vinara „Antun Mihanović“ bio je ovoga siječnja zadnji domaćin „Vincekovog“, a mnogima je to bio i posljednji susret s njim na njegovom i našem bregu. I bili smo sretni taj dan okupani zimskim suncem u njegovom vinogradu. Bili smo sretni... i mi i on... Uz domaću popevku i tamburaše, nama se činilo da je opaka bolest iza njega i da će sve na kraju biti kako treba, a on je bio razdragan i govorio je samo „ zgleda da nekaj vredim kad je tolko ljudi došlo“.

Nema odlaska koji ne boli, a ovaj prerani ostavlja toliko toga još neizrečenog i nedovršenog... Još dugo ćemo dizati ruku očekujući da ćeš nam uzvratiti iz svog kamiona. Još dugo, dugo tražit ćemo tvoje lice i poznati glas na svim onim mjestima gdje smo dijelili s tobom neke od najljepših trenutaka u našim životima. Vjerujemo da sa širokim osmjesima, bezbrižni i sretni, vozite Ti i Jura sad zajedno ljepšim nebeskim cestama... Počivaj u miru, dragi prijatelju.

 Iskrenu sućut upućujemo obitelji Borošak u ime Grada Klanjca i svih naših građana, Međuopćinskog udruženja obrtnika Klanjec, Lovačkog društva „Kuna“ Klanjec, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Klanjec, Moto kluba „Sokol“, Društva vinara i vinogradara „Antun Mihanović“ i svih klanječkih udruga.

Hvala Ti na svemu, volimo te Željko