Obitelj Drašković iz Ramanovaca kraj Požege u samo 20 minuta zbog požara koji je izbio u njihovoj kući ostala je bez svega što su imali u njoj.

- Otišao sam kod susjeda, stotinjak metara dalje od kuće, da mu pomognem peći rakiju. Tek smo postavili prvi kazan, kad me nazvala supruga i rekla mi da potrčim kući jer ona gori. U prvi mah joj nisam povjerovao, mislio sam da je netko došao i da me nešto treba. Tek kada sam izašao na cestu i pogledao prema kući, vidio sam crni dim, ni sam ne znam kako su me noge nosile, trčao sam do kuće. Ušao sam u dvorište, vidio suprugu kako plače i pokušava gasiti požar. Bez razmišljanja sam uletio u požar, ali me vatra gurala van, bila je nesnosna vrućina. Pokušavao sam neke stvari izvući, sve sam ruke ispekao. Ništa nisam mogao. Došli su vatrogasci i počeli su gasiti. Pred našim očima nestajalo je sve u kući, naše stvari, roba, dokumenti, novac koji smo pripremili za jesenju sjetvu, pošto imamo OPG, bavimo se ratarstvom i stočarstvom - s tugom priča Đuro Drašković (60) dok gleda izgoreno ne bi li pronašao nešto da nije izgorjelo ili nagorjelo.

- Našao sam sliku sv. Ante, ostala je čitava, i jednu reljefnu grafiku koju sam dobio iz Međugorja, na njoj na njemačkom jeziku piše ‘Kruh naš svagdašnji’, prikazan je konj koji vuče plug, što simbolizira naš OPG. Malo je nagorjelo, ali Bogu hvala to ću obnoviti, kao i kuću, nadam se uz pomoć dobrih ljudi - kaže Đuro i dodaje da mu je nelagodno jer ga ljudi zovu i nude pomoć, no on nikad nije živio od tuđe pomoći nego isključivo od rada. Požar je planuo u petak, a Đurina supruga umalo je stradala.

- Bilo je nešto prije devet sati ujutro, susjeda me zamolila da joj iz vrta donesem jednu bundevu djetetu za školu. Koliko mi je trebalo da odem na vrh vrta i vratim se. Išla sam prema kući i vidjela dim, prva mi je pomisao bila da susjedi pale korov, što je uobičajeno ovih dana. Kad sam ušla u dvorište, vidjela sam da iz kuće ide crni gusti dim. Toliko sam se zbunila da se nisam sjetila broja 112 da pozovem, uhvatila me panika. Otvorila sam vrata kuće, iz koje je suknuo plamen na mene. Pala sam, pokrila glavu rukama i otpuzala od vatre. Pozvala sam supruga da odmah dođe. Znala sam da ostajemo bez doma - rekla je Gordana (54).

Bračni par ima jedno dijete i trenutno su kod sina, na zgarište dolaze vidjeti ima li što da se može spasiti, a i zbog stoke u gospodarskim objektima, koju treba napojiti i nahraniti. Supružnici su rekli kako su im susjedi pritekli u pomoć, koju su ponudili i iz Općine Kaptol.

- Sada ne znamo što ćemo, odakle krenuti. Zahvalni smo Bogu što nitko od nas nije nastradao, žao nam je dva psa koja su izgubila život u požaru, jedna kujica je ostala bez majke i sad samo luta dvorištem, podiže svaki najlon ili ono što je izgoreno traži svoju majku. Zahvaljujemo svima koji su nam do sada pomogli i koji će to učiniti. Ne daj Bože nikome da se ovo dogodi - kažu.

Svi oni koji bi htjeli pomoći mogu to učiniti u građevinskom materijalu ili novcu uplatom na IBAN broj HR8624076003237929606 OTP Banka na ime Gordana Drašković, SWIFT CODE: OTPVHR2X.