Foto: Rikard Jadan/Zagorje.com

Blagdan Svi sveti je kada se slave svi sveci, uključujući i one koji nisu službeno proglašeni svetima od Crkve. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, Svi sveti su bili shvaćeni kao dolazak božićnog vremena pa otuda i naziv 'Mali Božić'.

Prvi spomen na svetkovinu Svih svetih nalazi se u homiliji svetog Ivana Zlatoustog iz 407. godine. U zapadnoj Crkvi korijeni ove svetkovine sežu do posvećenja rimskog Pantheona u čast Blažene Djevice Marije i svih mučenika, koje je proveo papa Bonifacije IV. u 7. stoljeću. Papa Grgur III. premjestio je blagdan na 1. studenoga, vjerojatno na preporuku irskih redovnika kako bi se poklopio s keltskom proslavom Samhaina. Iako se isprva odnosio samo na mučenike, s vremenom se proširio na sve svete, uključujući one koje Crkva nije kanonizirala, ali su vjernici vjerovali da su spašeni u Kristu, pišu 24sata.

Dan nakon Svih svetih, 2. studenog, obilježava se Dušni dan ili Dan mrtvih. Nastao je inicijativom opata sv. Odilona iz Krimija u 998. godini, a Vatikan ga je službeno priznao 1311. Na Dušni dan vjernici posjećuju groblja, mole se za duše pokojnika, pale svijeće i sudjeluju na svetim misama. Ovaj dan simbolizira nadu i vjeru u zagrobni život, a katolička groblja tada sjaje u spomen na preminule.

Blagdan Svih svetih obiluje lokalnim običajima. U sinjskom kraju ljudi su posjećivali jedni druge i kušali mlado vino, dok su ga u okolici Nove Gradiške smatrali prvim Božićem i slavili plesovima ispred crkve. Na taj dan pripremala se bogata večera, uključujući perad, sarmu i pečenku. U primorskim krajevima pekli su se kolači lumbija, a na sjeveru su na stolu ostavljali čaše vina i rakije kao počast precima.

U Zagorju se pak za blagdan Svih svetih 'pod obavezno' priprema purica s mlincima ili barem 'raca', odnosno, patka.

Prvi put u godini na taj su se blagdan pekle orehnjača i makovnjača te više vrsta sitnih kolača. Odrasli su namjerno znali ostavljati mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su bile dušice.

Svijeća ima važnu simboliku u Dušnom danu, jer njezino svjetlo za vjernike predstavlja Krista, simbol života i nade za pokojne.

U prošlosti su se svijeće radile od pčelinjeg voska, a cvijeće bi se bralo iz vlastitog vrta i nosilo na grobove.

U današnje doba uglavnom se kupuju krizanteme ili cvjetni aranžmani, nerijetko i umjetni.