U svojoj knjizi Trunek spomenka zagorska spisateljica Nevenka Gregurić među ostalim opisuje običaje vezane uz pojedine blagdane koji su se u njezinoj Dubravi Zabočkoj, gdje je rođena i gdje i danas živi, obilježavali u doba njezina djetinjstva. No o tradiciji samo ne pišem već ju i sprovodim u svakidašnjosti , rekla nam je na Veliku subotu Nevenka Gregurić. Naime, tradicija da se na Veliku subotu priprema hrana za Uskrs prisutna je još i danas, no nekad se točno znalo što se treba pripremiti.


Kuhala se šunka, u krušnoj se peći pekao kruh, orehnjača, makovnjača i gibanica od sira, a u bogatijim kućanstvima i ona od režičke, odnosno rogača. Kuhala su se jaja, bojile pisanice, i to bojama dobivenim od crvenog i porog luka te poljskog cvijeta kukuvače. Jaja su se ukrašavala voskom, ali samo u bogatijim kućama jer su vosak i pčele imali rijetki, dobrostojeći ljudi. Popodne se s djecom išlo u crkvu glet grobeka .

Gibanica i šunka se nije jela taj dan jer bi ju mnogobrojna obitelj pojela. Zato su se u krušnoj peći pekle strepe , piše u Nevenkinoj knjizi Trunek spomenka. Žene još i danas, kao nekad, uvečer slažu hranu za blagoslov. Dok se danas u crkvu nose lijepo aranžirane košarice, nekada to nije bilo važno pa se osim u košari hrana nosila u cekeru ili pinklecu, odnosno zamotuljku tkanine.

Ja sake ljete za Vuzem pečem h krušne peči šunku h kruhu, gibenicu od orehe i maka, kugljif, bielji i koruzni kruh. Šunku pečem i pajdašem. Ovaj put se pekla i janjetinu jer imam zeta Primorca. Se te se jie poklje blagoslova na Vuzem, a za subotu sem spekla strepe.

Poklje pečenja gibenja z hnuku dielam pisanice i spravljam košaru za blagoslov , rekla nam je Nevenka Gregurić ispred svoje krušne peći, a na njezinu se stolu moglo naći doista raznovrsne tradicijske hrane.

Izvor: Večernji list