Potomci jednog od najpoznatijih i najmoćnijih svjetskih vladara,turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog i danas žive u nekim zagorskim selima. Sulejman Veličanstveni, veliki ratnik i ljubavnik, i njegovi podanici ostavili su, naime, genetske tragove u rubnim selima na zagorskom sjeveroistoku i u mjestašcima susjedne Zagrebačke županije.

Bosna usred Zagorja

Da su Turci četrdesetih godina 16. Stoljeća stigli u naše krajeve, i tu začeli djecu sa domaćim djevojkama a neki i ovdje ostali živjeti, dokazana je i povijesna činjenica. Osmanlijska vojska zadržala se na ovom području stotinjak godina, a mještani su podizali i spomenike u zahvale za njihovo napuštanje hrvatskog tla. Takav je spomenik u hraščinskom selu Domovcu, pil iz sredine 17. stoljeća.

U Domovcu susjednom Vrbovu još danas postoje obitelji s prezimenima koja imaju turske korijene : Vulame (ulama), a u istoj općini žive i Viziri (vezir). U obližnjoj Trukovčini, koja je po domovini stanovnika koju su ju naselili dobila i ime, žive Mahmeti, a prezime Čiček uvriježeno je u mnogim zagorskim zaselcima.

Tursko porijeklo ima i prezime Šućur. Između zagrebačke Bedenice, izvedenice od turske riječi beden ( što znači brana, zaštita, debeli obrambeni zid) i Konjščine, smjestilo se živopisno selo Bosna, kojoj također pridošli Turci nadjenuše ime.
 
Kobna kokoš

Da ova naša priča ne ostane samo na razini nagađanja i asocijacija, dokaz je i predaja koji ovim dijelom Zagorja kruži stoljećima. Legenda govori da je Ulam paša u zagorskoj šumi večerao pečenu kokoš u društvu samog sultana, te da im je jelo prisjelo. Pečenku im je praćkom pogodila i kamenom raznijela jedna stara cura iz kraja. Vojskovođe su se prestrašeni digli od stola i rekli da ne žele više biti u ovom začaranom mjestu misleći da je kokoš uništilo nešto vanzemaljsko. Zanimljivo je da se ova legenda zbila u Konjščini, točnije u naselju Pešćeno, a da je visoki gost glavom i bradom bio Sulejman Veličanstveni.

Ova se priča najvjerojatnije odigrala 1544. godine kad su Turci porazili Zrinske i Wildensteina kod Konjščine. Iste je godine turska vojska sagradila i jedno od nepoznatih svjetskih čuda u Pešćenom - zemljani most koji je danas zarastao u šumu. Ovdašnji mještani prepričavaju da je svaki Turčin u kapi donio zemlje što je bilo dovoljno da se zatrpa velika gudura.

Navodno je u Zagorju bilo čak 100.000 turskih vojnika, a prvi put su ovdje kročili 1532.kad su se vraćali s opsade Beča. I to se radilo o tzv. Sultanovoj skupini. Nakon svega iznijetog, ne bi trebalo čuditi da u svom  susjedstvu ugledate muškarca prodornih plavih očiju naslijeđenih od predaka mu Sulejmana Veličanstvenog, ekranizacija čijeg života je ovih dana mnoge prikovala ispred televizora

Turcizmi svud oko nas

Koliko su Osmanlije ostavile trag na našu kulturu, najbolji su primjer riječi turskog korijena koje svakodnevno koristimo. Izdvojili smo 50 najčešćih:

Kava,čaj,jastuk,šećer,čarapa,čamac,čekić,džep,đon,čak,jok,aždaja,balčak,čorba,đuveč,đubre,kavez,sanduk,divanit,
tavan,talasati,baksuz,badem,bajer,baklava,tezga,tarifa,tava,konak,otoman,hajde,taman,đezva,kavga,džabe,čičak,
bakšiš,džeparac,džigerica,džumbus,đorati,čerga,ćitaba,ćorak,ćup,ćuskija,čarka,čutura,čelik,čelenka.