Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, proglasio je ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina, kojim je jedna žena iz Marije Bistrice 2016. godine svom tadašnjem suprugu darovala jednu česticu površine 135 čhv, koja je u naravi dvorište s kućom

Kako se navodi u obrazloženju presude, navedeni par vjenčao se 2013. godine, a razveli su se 2019. godine. Dok su bli u braku, žena je mužu darovala kuću i dvorište koju je od prethodnog muža dobila kao bračnu stečevinu. Naime, kako je naveo sud, ženi je prijetila ovrha zbog poreznog duga, pa joj je tadašnji suprug 2016. godine predložio da tu kuću 'prebaci' na njega, kako ona ne bi mogla biti predmet ovrhe, što je žena i učinila temeljem Ugovora o darovanju nekretnina.

No, nakon rastave, podnijela je tužbu i zatražila da joj bivši suprug tu kuću i dvorište vrati, a sud je utvrdio da za to ima osnove te je odlučio kako se kuća vraća u vlasništvo žene.

Ovo je sudsko obrazloženje tog dijela presude:

„Uvidom u očitovanje tuženika od 29. studenog 2019. godine, na str. 2., u prvoj rečenici i sam tuženik navodi kako je prijenos prava vlasništva na njegovo ime izvršen kako bi se izbjegla ovrha na predmetnoj nekretnini. Također, uvidom u zk izvadak razvidno je da na predmetnoj nekretnini postoji upis ovršnosti tražbine Ministarstva financija — Porezne uprave. Stoga je nedvojbeno da je predmetni Ugovor o darovanju nekretnina prividan (simulirani) pravni posao sklopljen s ciljem zaštite nekretnine od daljnje ovrhe i prodaje. Prividnost - simulacija, oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjan trebao proizvesti. Stoga je takav pravni posao apsolutno ništav.

U prilog zaključku da predmetni Ugovor o darovanju nekretnina predstavlja prividan (simulirani) pravni posao govori i činjenica da tuženiku navedena nekretnina nikada nije predana u posjed. Činjenica ne predaje nekretnine u posjed ujedno dovodi i do drugog razloga ništetnosti s obzirom da je člankom 482. stavak 2. ZOO-a propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Tužiteljica ukazuje da navedenu nekretninu nikada nije predala u posjed tuženiku.

Tužiteljica je u predmetnoj nekretnini, obavljala svoju djelatnost — poslove udomiteljstva, dok je za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedno sa tuženikom živjela u njegovoj kući (koja je susjedna nekretnina s ovom nekretninom i ima isti kućni broj kao tužiteljičina kuća). Nakon što je došlo do trajno poremećenih bračnih odnosa tužiteljica je otišla iz kuće u vlasništvu tuženika u kojoj su zajedno živjeli, te sada živi u kući koja je predmet ovog postupka. Dakle, tužiteljica je od dana sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina bila u posjedu predmetne nekretnine na način da je u njoj obavljala svoju djelatnost (poslove udomiteljstva), te danas živi u njoj.

Predmetni Ugovor o darovanju nekretnina nije sklopljen u propisanoj formi, u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno čl. 482.st.2.ZOO-a, već je samo izvršena ovjera potpisa. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora i stoga se traži povrat nekretnine putem upisa u zemljišnim knjigama.“