U 2013. godini od 1.249 zabilježenih slučajeva nasilja u obitelji, nadležnim prekršajnim sudovima podnesena su 32 optužna prijedloga protiv maloljetnih zlostavljača, odnosno djece u dobi od 14 do 18 godina.

Slučajevi zlostavljanja razlikuju se od obitelji do obitelji, a djeca zlostavljači u pravilu nasilničko ponašanje kopiraju od drugih članova obitelji, piše Glas Slavonije.

Ono što je većini slučajeva zajedničko jest to da su žrtve zlostavljanja gotovo uvijek majke. Riječ je o ženama koje u velikom broju slučajeva zlostavljaju i njihovi bračni i izvanbračni, odnosno bivši supružnici, ili druge osobe iz obitelji pod utjecajem alkohola ili droga. Također, među djecom zlostavljačima više sinova nego kćeri.

Prema procjenama Jasminke Zloković, profesorice riječkog Filozofskog fakulteta i jedne od rijetkih stručnjakinja u Hrvatskoj koji su se pozabavili ovim problemom, nasilno ponašanje djece prema roditeljima rastući je trend. Prema njenim procjenama, približno 28.000 djece u Hrvatskoj zlostavlja svoje roditelje, a roditelji su žrtve u 16 posto slučajeva zlostavljanja u obitelji. Svjetska iskustva pak govore da je najveći broj maloljetnih zlostavljača u dobi od 12 do 14 godina, a da roditelji žrtve u prosjeku imaju 44 godine. Najčešće su žrtve pomajke i samohrane majke, a očevi najčešće oni koji imaju zdravstvenih ili tjelesnih problema.

Dvije skupine zlostavljača

Socijalni pedagozi ističu kako bilježe dvije karakteristične skupine zlostavljača. U prvoj su djeca koja nasrću na roditelje sporadično. Primjerice, maloljetnik dolazi kući usred noći, u alkoholiziranom stanju, i tuče roditelja koji ga s neprihvatljivim ponašanjem u tom trenutku konfrontira. Ujedno riječ je o slučajevima koje roditelji najčešće prijave odmah policiji. S druge strane tu su djeca koja prvo psihički ili ekonomski, a kasnije i fizički zlostavljaju roditelje dulje vrijeme, a oni takve situacije ne prijavljuju. Roditelji djece koja na njima iskazuju agresiju spremni su dugo živjeti s takvim nasiljem prije nego se nekome povjere ili potraže pomoć, najčešće zbog srama i uvjerenja da su za takvo postupanje djeteta zapravo samo krivi.